Izraz “genocid” koristi se za planirano, sustavno i namjerno uništavanje određene kulturne, etničke, političke, vjerske ili rasne skupine. Kroz povijest se mogu pronaći brojni primjeri genocida; neki značajni genocidi u 20. stoljeću dogodili su se pod nacistima tijekom Holokausta, u Bosni pod Slobodanom Miloševićem i u afričkim regijama Ruande i Darfura. Zajedno, međunarodna zajednica se slaže da je genocid gnusan čin, te je učinjeno nekoliko pokušaja da se intervenira u očite genocide.
Ovaj izraz skovao je 1944. Raphael Lemkin, čovjek koji je znao o čemu je govorio, budući da je pobjegao iz Poljske nedugo prije nego što su nacisti preuzeli vlast. Prema Lemkinu, genocid nije nužno nešto što se događa odjednom; može biti iznimno postupno, ali ipak usmjereno na krajnji cilj potpunog uništenja. To ponekad može otežati identificiranje genocida, jer može biti uznapredovalo kad vanjski promatrači shvate što se događa.
Postoji niz načina da se izvrši genocid. Naravno, uobičajeno je ubojstvo dotične skupine, kao i nanošenje teških ozljeda koje dovode do masovnog gubitka života. Genocid može biti i podmukliji; na primjer, članovi grupe mogu biti prisiljeni na sterilizaciju, a njihova djeca mogu im se oduzeti i odgajati kao djeca druge etničke skupine. Još jedna zajednička osobina mnogih genocida je namjerno potkopavanje kvalitete života te skupine, kao što se vidjelo u Poljskoj kada su Židovi bili prisiljeni u geta. Stvaranjem situacija koje su neodržive za život, oduzimanjem sposobnosti reprodukcije i ubijanjem ljudi u etničkoj skupini, genocid će polako, ali postojano osigurati da se grupa iskorijeni.
Godine 1948., Generalna skupština Ujedinjenih naroda donijela je zakon kojim se proglašava da je genocid nezakonit i jasno definira pojam, u interesu otklanjanja zabune. Od tada je nekoliko vladinih čelnika procesuirano za genocid, a identificirano je i riješeno nekoliko slučajeva genocida. Međutim, Ujedinjeni narodi su optuženi da sporo djeluju u situacijama u kojima se sumnja na genocid.
Neki drugi primjeri genocida uključuju masovno istrebljenje kršćanskih Armenaca u Turskoj početkom 20. stoljeća, marševe prisilnog rada i Staljinove logore u Rusiji, te zloglasno silovanje Nanjinga koje su počinile japanske snage u ranim fazama. Drugog svjetskog rata.