Dok Halloween sada podsjeća na trik-or-tretman i otmjene kostime, proslava je izvorno bila zamišljena ne kao zabavan praznik, već kao dan za sjećanje na one koji su preminuli. Dan mrtvih, ili Día de los Muertos, obilježava se diljem svijeta ili 31. listopada ili 1. studenog, iako je drugi datum postao najpopularniji, možda kao način obilježavanja razlike u odnosu na Noć vještica.
Dan mrtvih ima svoje podrijetlo u poganskim kulturama kao što su Asteci, što objašnjava zašto su zemlje poput Meksika zadržale ovu praksu, dok su druge kulture polako zaboravljale izvorno značenje praznika. Stara više od 300 godina, proslava je izvorno bila krvavija afera koja je uključivala ljudske žrtve bogovima smrti.
U Meksiku je, na primjer, Dan mrtvih državni praznik, i to svečani. Raspoloženje je praznično, a ljudi izlaze na ulice kako bi proslavili nastavak života u novoj dimenziji, umjesto da žale zbog odsustva svojih najmilijih. Većina ljudi slavi kuhajući posebna jela i dostavljajući ih na groblja, gdje ih mrtvi “jedu”. Te ponude mogu biti jednostavne poput kruha ili razrađene kao obroci od tri slijeda, a često uključuju cvijeće, igračke za mrtvu djecu, alkoholna pića, deke i jastuke te stotine bijelih svijeća raširenih po grobovima. Neki ljudi provode noć na grobljima, dok se drugi povlače u svoje domove na obiteljski objed i gradnju malih svetišta za uspomenu na svoje najmilije.
U drugim zemljama običaji obilježavanja Dana mrtvih su različiti, ali se pokojnici ipak drže kao zajednički temelj za proslavu. U Češkoj, posebno u Pragu, dan je postao mješavina Noći vještica i formalnog praznika, s ljudima koji nose maske i pale svijeće. Većina europskih zemalja u kojima je katolicizam dominantna religija već dugo obilježavaju taj dan. Proslava je obično tmurnija i ljudi odlučuju posjetiti lokalne crkve ili donijeti cvijeće na groblje, ali preskaču slavljeničke zabave.