Enteogen je lijek koji ima povijest religijske ili šamanske upotrebe. Većina enteogena su halucinogeni, iako su neki tvari koje mijenjaju raspoloženje. Enteogeni su svi dobiveni iz biljaka i drugih prirodnih izvora, što je ključna razlika između enteogena i sintetski složenih lijekova. Korištenje enteogena je kontroverzno u nekim kulturama, prvenstveno zbog zabrinutosti da se svi ti lijekovi mogu koristiti za rekreacijsku i vjersku upotrebu, što otežava utvrđivanje kada netko koristi takve droge iz vjerskih ili osobnih razloga.
Čini se da je upotreba psihoaktivnih supstanci za komunikaciju s božanskim drevna, sudeći po arheološkim dokazima. Mnoge rane ljudske kulture koristile su razne tvari u pokušaju komuniciranja s Bogom ili bogovima, a ta se tradicija razvijala kako su ljudske kulture postajale složenije. Enteogene su najčešće uzimali svećenici i šamani, ili grupe vjerskih slavljenika na određenim festivalima i događajima, a često su tabui zabranjivali korištenje takvih droga u nereligijskom kontekstu.
Neki primjeri enteogena iz cijelog svijeta uključuju: kavu, ayahuascu, pejot, medovinu, kokošinju, psilocibin, plavi lotos, duhan, muharicu, hašiš i kanabis. Kao što se može vidjeti iz ovog popisa, neki su se enteogeni u nekom trenutku povijesti počeli koristiti u sekularnom kontekstu. Duhan su, na primjer, u Europu uveli istraživači koji su upoznali indijanska plemena koja su ga koristila, a medovina je bila uobičajeno piće u srednjem vijeku. Drugi enteogeni postali su zabranjene tvari u mnogim društvima.
Kao i drugi halucinogeni, enteogen može duboko promijeniti kemiju mozga. Sigurnost uporabe enteogena uvelike ovisi o tome kako se lijek uzgaja, bere i rukuje, te o pojedinačnim razinama spojeva koji mijenjaju um u biljci. Ljudi vrlo različito reagiraju na upotrebu enteogena jer se ovi lijekovi ne mogu pažljivo kombinirati i kontrolirati poput njihovih sintetskih kolega, a poznato je da se pojavljuju nuspojave. Dugotrajna uporaba enteogena također može imati štetne zdravstvene učinke.
Mnoge kulture navode enteogene kao kontrolirane tvari, što odražava činjenicu da oni nemaju vidljivu ljekovitu vrijednost, a mogu biti prilično opasni. U regijama u kojima postoji legitimna povijesna upotreba enteogena, ljudima iz kultura i religija koje koriste ove lijekove može se dopustiti da nose i koriste ograničene količine. Pogotovo u regijama u kojima se cijeni vjerska sloboda, korištenje enteogena od strane kvalificiranih pojedinaca zaštićeno je zakonom, ali kazne za prodaju droge strancima mogu biti stroge.