Aurore se javljaju kada Sunce proizvede koronalni izbačaj mase, što je masivni udar sunčevog vjetra i električno nabijenih čestica u svemir. Kada te čestice uđu u Zemljinu atmosferu blizu njezina dva magnetska pola i sudare se s plinovima poput kisika i dušika, ti plinovi emitiraju šareno svjetlo. Većina ljudi zna za sjeverno svjetlo (Aurora Borealis), ali stanovnici južne hemisfere također su tretirani impresivnim svjetlosnim emisijama u obliku gotovo identičnog južnog svjetla (Aurora Australis).
Kada pušu solarni vjetrovi:
Spektakularni prikazi južnog svjetla najbolje se mogu vidjeti iz najjužnijih područja Tasmanije i Novog Zelanda, kao i Antarktika.
“Aurore su češće i svjetlije tijekom intenzivne faze solarnog ciklusa kada izbačaji koronalne mase povećavaju intenzitet sunčevog vjetra”, objašnjava Margaret Sonnemann, autorica The Aurora Chaser’s Handbook.
Najbolje vrijeme za gledanje južnog svjetla je tijekom jesenskih i zimskih mjeseci na južnoj hemisferi (od ožujka do rujna).