Što je župa?

Župa je specifična regija unutar većeg područja. Pojam se koristi za opisivanje dvije različite vrste: upravne i crkvene župe. U oba slučaja vodi ga središnji autoritet, koji može biti svećenik ili lokalna uprava, ovisno o vrsti o kojoj se raspravlja. Župe obje vrste mogu se naći diljem svijeta, a značenje riječi može varirati ovisno o tome gdje se nalazi, što ponekad može biti zbunjujuće.

Upravna župa je podjela zemlje poput županije, pokrajine ili države. Općenito su male, a mnoge su ruralne, iako to nije uvijek slučaj, a neke administrativne podjele temelje se na povijesnim crkvenim župama. Područje obično vode dužnosnici koje biraju birači tijekom godišnjih izbora. U američkoj državi Louisiani župe su poput okruga u drugim državama, a sličnog tipa ima i u mnogim bivšim engleskim kolonijama.

Župa je obično na niskoj razini lokalne uprave. Ljudi koji žive svoje dobro poznaju svoje službenike i mogu im se obratiti za razne potrebe. Budući da su mnogi vrlo mali, ljudi unutar njih često su dobro upoznati i mogu se umrežiti kako bi pomogli jedni drugima u trenucima potrebe ili smetnji. Unutar župe birači mogu donijeti posebne zakone koji se mijenjaju od jednog do drugog, u vezi sa stvarima kao što su porezne stope, općinski zakoni i tako dalje.

Crkvena župa je drugi oblik podjele, na nižem kraju crkvene hijerarhije, na temelju područja koje opslužuje određena crkva. Povijesno gledano, obično su bile ograničene udaljenosti koju su ljudi razumno mogli prijeći u jednom danu, a Crkva je svjesno nastojala raspodijeliti župe na takav način da svatko u regiji može lako pristupiti crkvi za nedjeljno bogoslužje i crkvene događaje.

Svećenik koji nadzire takvo područje može biti poznat kao župnik, a ovisno o veličini područja, može imati pomoćnike koji putuju u zajednicu i pomažu u raznim crkvenim funkcijama. Ljudi koji žive unutar određene župe i tamo pohađaju crkvu poznati su kao njezini župljani; po konvenciji, većina ljudi radije bogoslužje u svojoj lokalnoj crkvi, a zabrane vjenčanja i druge objave moraju se dati u matičnoj župnoj crkvi, a ne u bilo kojoj dostupnoj crkvi, osiguravajući da je zajednica svjesna takvih informacija.