Unija Mediterana, ili UMed, je plan koji je predložio francuski predsjednik Nicolas Sarkozy kako bi se labavo ujedinile sve zemlje koje graniče sa Sredozemnim morem. Izvorno najavljen kao dio njegove predsjedničke kampanje 2007. godine, sindikat će odrediti politike i održati sastanke na vrhu o pitanjima relevantnim za geografsku regiju. Nakon ozbiljnog protivljenja članica Europske unije, planovi Unije Mediterana znatno su smanjeni, a za 2008. planirani su sastanci na vrhu između zemalja sudionica.
Sarkozyjev početni plan za Uniju Mediterana imao je nekoliko ciljeva. Geografski gledano, pitanja za zemlje koje graniče sa Sredozemnim morem nisu imala mnogo veze sa zabrinutošću Sjeverne Europe. Sarkozy je sugerirao da će unija poslužiti važnom cilju ujedinjavanjem interesa europskih, sjevernoafričkih i bliskoistočnih zemalja. Udruživanjem radi rasprave i kompromisa o pitanjima koja utječu na sva tri područja, UMed bi mogao pomoći da se pokopaju ideološki sukobi koji postoje tisućama godina. Sarkozy je također vidio planove kao sredstvo za pomoć u uspostavljanju mira između Izraela i okolnih arapskih naroda.
Kritike na račun predložene unije stizale su s više strana. Njemačka oporba je sugerirala da je plan bio pokušaj Francuske da dobije vlast, budući da bi ona bila najveća država u Uniji Mediterana. Osim toga, sjevernoeuropske nacije vjerovale su da bi to moglo narušiti ciljeve Europske unije (EU), međunarodne strukture koja nadzire 27 europskih nacija. Primarnu zabrinutost za nacije EU bilo je primanje zemalja koje ne ispunjavaju standarde ljudskih prava nužne za pridruživanje Europskoj uniji.
Nakon dugotrajnih pregovora, planovi za Uniju doživjeli su mnoge promjene. Unija bi sada trebala uključiti svih 27 zemalja EU, kao i sve zemlje sa mediteranskom granicom. U srpnju 2008. trodnevni summit održan u Francuskoj iznijet će nekoliko glavnih ciljeva partnerstva. Među najhitnijim pitanjima su čišćenje Sredozemnog mora, izgradnja cesta u sjevernoafričkim zemljama, nadogradnja lučkih objekata za borbu protiv terorizma i ilegalne imigracije te povećanje korištenja solarne energije u mediteranskim klimatskim uvjetima.
Kritičari revidiranog plana sugeriraju da su ciljevi izvornog razvodnjeni birokracijom. Početno pitanje organizacije koja se bavi specifično mediteranskim problemima uništeno je dodavanjem zemalja u izrazito različitim regijama. Neki sugeriraju da Unija Mediterana neće učiniti ništa više nego služiti kao krovna organizacija za već postojeće euro-mediteransko partnerstvo. Daleko je to od velike vizije jedinstva koju je prvobitno predložio optimistični Sarkozy, ali samo će vrijeme pokazati hoće li smanjena verzija imati svoje zasluge.