Brodogradilište je luka, pristanište ili, u novije vrijeme, plaža na kojoj se brodovi koji su ispunili svoj životni vijek (25-30 godina) rastavljaju i spašavaju za svoje dijelove koji se mogu ponovno koristiti ili reciklirati – obično čelik i željezo. Uz vrijedan metal izvučen iz brodova koji su povučeni iz pogona, postoji i niz opasnih i otrovnih materijala, kao što su azbest, olovo, živa i otpadna ulja, koji dolaze iz pokvarenih brodova.
Glavna brodogradilišta za razbijanje brodova su se do 1970-ih nalazila u Europi i Americi, gdje je proces razbijanja brodova bio visoko mehaniziran i dobro reguliran. Međutim, rastući troškovi razbijanja brodova zajedno s jeftinijom radnom snagom u Aziji značili su da je veći dio industrije premješten na indijski potkontinent, Kinu i Tursku. Ova područja također imaju manje stroge zakone o zaštiti okoliša koji industriju čine financijski održivijom nego na Zapadu. Brodogradilišta i njihova povezana tržišta za otpad trenutno su koncentrirana u najvećoj luci Bangladeša, Chittagongu, kao iu Alangu u državi Gujarat u Indiji.
Razbijanje brodova na istoku obično obavljaju muškarci, žene i djeca, a brodogradilište je malo više od plaže na kojoj je brod usidren. Plovilo koje treba razbiti vozi se punom brzinom za vrijeme plime prema obali i ostavlja dok se voda ne povuče, kada spasilački timovi mogu započeti s radom. Proces je rudimentarniji nego što je to na Zapadu, s bakljama, maljevima i golim rukama alatima pomoću kojih se supertanker od 240,000 tona obično može razbiti u nekoliko mjeseci.
Opasni uvjeti i niske stope plaća povezane s razbijanjem brodova u Indiji i Bangladešu izazvali su bijes ekoloških skupina, koje na razbijanje brodova u ‘mokrim’ brodogradilištima gledaju kao na posebno opasnu praksu koja ugrožava i spasilačku ekipu i lokalno stanovništvo. okoliš. Njihova preporuka ‘suhih’ brodogradilišta za razbijanje brodova našla je publiku u Kini, gdje su rastući kapitalizam i velika potražnja za čelikom doveli do toga da su se luke poput onih u Šangaju razvile u modernizirana brodogradilišta gdje je prinos čelika znatno bolji nego u Indiji a ‘suhi’ uvjeti demontaže umiruju ekolozi.