Transrasno posvojenje je posvajanje u kojem je smješteno dijete različite rase ili etničkog podrijetla od roditelja. Najčešće, transrasno posvojenje uključuje bijelce roditelje i crnu, latino ili azijsku djecu. Često je transrasno posvojenje također transkulturalno, s posvojenim djetetom koji dolazi iz druge zemlje ili kulture, kao i iz druge rasne pripadnosti.
Jedno od mjesta gdje je transrasno posvojenje najčešće jesu Sjedinjene Američke Države, gdje obitelji posvajaju djecu različitih rasa od Drugog svjetskog rata. Mnoga rana transrasna posvojenja uključivala su roditelje koji su jednostavno željeli pomoći djeci u nevolji, bez obzira na njihovo porijeklo, a često su djeca bila integrirana u postojeće obitelji s braćom i sestrama koja nisu posvojila. S Vijetnamskim ratom, posvajanje izvan Sjedinjenih Država postalo je još češće, a roditelji bez djece počeli su posvajati i transrasno.
Transrasno usvajanje je kontroverzno pitanje. Zagovornici transrasnog i transkulturalnog posvojenja tvrde da bi posvajanje trebalo biti slijepo na boje, jer posvojitelji jednostavno žele pomoći djetetu u nevolji ili učiniti nešto dobro u svijetu. Također ističu da mnoga transkulturna posvojenja uključuju izvlačenje djece iz loših situacija, te da takva posvojenja ponekad djetetu mogu dati bolju šansu u životu. Nadalje, transrasno posvojenje može pomoći u razbijanju barijera između rasa, promičući integraciju i veće razumijevanje.
Međutim, postoje neka osjetljiva kulturna i politička pitanja uključena u transrasno posvojenje. Mnogi transrasni posvojenici i zabrinuti aktivisti izrazili su nelagodu zbog ideje uklanjanja djece iz njihove rasne i etničke pripadnosti, jer im to može oduzeti njihovo nasljeđe. Roditelji druge rase, tvrde protivnici transrasnog posvojenja, nikada ne mogu u potpunosti razumjeti kulturu i naslijeđe svoje djece i možda neće pripremiti svoju djecu na diskriminaciju. Njihovu djecu također ljudi iste rase mogu smatrati autsajderima, a neki transrasni posvojenici izjavili su da su se osjećali “ukradeno” i izolirano od svoje kulture od strane svojih dobronamjernih roditelja.
Posvojenje preko međunarodnih i rasnih granica neki ljudi također smatraju lakšim i jeftinijim od posvojenja unutar vlastite rase. Kao rezultat toga, neki ljudi omalovažavaju transrasno posvojenje, sugerirajući da roditelji pokušavaju smanjiti uglove i da to ne govori dobro o njima. Zapravo, standardi za međunarodno posvojenje su vrlo visoki, a često nema dovoljno beba na raspolaganju za domaće posvojenje; roditelji također mogu pokušati posvojiti doma i biti osujećeni propisima poput onih koji zabranjuju posvajanje roditeljima starijim od 40 godina ili gay parovima.
Roditelji koji se odluče na transrasno posvojenje često mnogo istražuju prije nego što krenu. Transrasno posvojenje može biti vrlo edukativno iskustvo i za roditelje i za dijete, posebno kada roditelji razmisle o rasnim i kulturološkim pitanjima prije početka procesa posvojenja. Za one koji vjeruju da je potreba daltonistična, mnoga uspješna transrasna posvojenja diljem svijeta ilustriraju da osjetljivo roditeljstvo može biti daleko.