Intifada je arapski svijet što znači “buđenje” ili “otresanje”. Pojam se koristi za opisivanje popularne pobune građana protiv vlade ili politike. Mnogi zapadnjaci povezuju intifadu s nasilnim ustancima na Bliskom istoku, od kojih su neki uključivali zapadne saveznike, ali u arapskom svijetu intifada je legitiman oblik pobune i jedan od načina za postizanje neovisnosti ili oslobođenja od tlačitelja.
Izraz “intifada” postao je toliko nabijen u zapadnom društvu da može potaknuti veliku raspravu i rasprave. Za ljude koji pojam intifade povezuju posebno s terorističkim aktivnostima, svaka intifada predstavlja potencijalnu prijetnju koju treba brzo ukloniti. Za ljude koji vjeruju da je nasilna revolucija ili pobuna ponekad nužna ili opravdana, odgovor na intifadu obično je mješovitiji, posebno kada su ljudi stanovnici regija koje su nedavno doživjele vlastite revolucije.
Najpoznatija intifada vjerojatno je pobuna palestinskih Arapa na okupiranim teritorijima tijekom dva odvojena razdoblja. Prva intifada trajala je od 1987. do 1993. godine, a pokrenuta je kao odgovor na zabrinutost da arapski svijet zanemaruje palestinsku stvar, te je u konačnici okončana mirovnim sporazumima i vojnim akcijama izraelske vlade. Druga intifada započela je 2000. godine, navodno potaknuta posjetom vođe Ariela Sharona džamiji Al-Aqsa, svetom muslimanskom mjestu. Tisuće Izraelaca i Palestinaca poginulo je tijekom ovih intifada, zajedno s promatračima i promatračima iz drugih regija.
Militantne skupine poput Hamasa postale su usko povezane s intifadom, a njihove aktivnosti često su bile teme komentara i kritika. Budući da militanti nisu dio vojnih organizacija, oni ne podliježu istim pravilima i nadzoru kao pripadnici vojske, a to može dovesti do porasta žalosnih djela. Mnogi militanti, na primjer, ne prave razliku između civila i vojnika, a neki koriste nasilna djela protiv civila kao političko oruđe u pokušaju da zastraše vlade ili organizacije kojima se protive.
Neke druge značajne intifade uključuju populistički ustanak protiv Sadama Husseina u Iraku 1991. godine, revoluciju cedra u Libanonu, ožujsku intifadu u Bahreinu i Zemla intifadu koja je pokušala protjerati Španjolce iz Sahare 1970-ih. Kao što možete vidjeti iz gornjih primjera, intifade su nevjerojatno raznolike i ponekad ih je teško kategorizirati, slično kao revolucije u zapadnom svijetu.