Reaktor Oklo jedini je poznati nuklearni reaktor koji se prirodno pojavljuje na Zemlji. Ako vam ta rečenica daje mjesta za stanku, trebala bi; normalno, generiranje nuklearnih reakcija zahtijeva mnogo energije i truda, što čini još izvanrednijim da je Zemlja u osnovi uspjela izgraditi vlastiti reaktor. Za razliku od umjetnih reaktora, naravno, Oklo reaktor nije bio korišten za bilo što, ali je svakako mjesto znanstvenog interesa i privukao je veliku pozornost kada je otkriven.
Otkriće reaktora Oklo dogodilo se 1972. godine, kada su znanstvenici analizirali uzorke materijala iz rudnika urana Oklo, smještenog u Gabonu u Africi. Znanstvenici su primijetili da je profil izotopa urana s tog mjesta vrlo sličan profilu istrošenog nuklearnog goriva, što sugerira da je došlo do nuklearne lančane reakcije. Međutim, mislili su da to nije moguće, pa su bili prilično zbunjeni, dok nisu istražili mjesto i otkrili da je rijedak splet okolnosti zapravo “sagradio” nuklearni reaktor pod zemljom.
Ono što se dogodilo na mjestu reaktora Oklo bilo je da su se naslage urana naslanjale na sloj pješčenjaka, a podzemna voda je prodirala kroz uran, skupljajući usput minerale. Kako se Zemljina kora pomicala, pješčenjak se naginjao, uzrokujući da se voda nakuplja, nakuplja i stvara debelu naslagu minerala urana. Počela je nuklearna lančana reakcija zbog koje je podzemna voda proključala, što je omogućilo da se reakcija završi. Međutim, podzemne vode su se ponovno nakupile, započevši ciklus iznova, i to se ponovilo nekoliko puta.
Tri mjesta u Oklu pokazuju znakove da su se dogodile nuklearne lančane reakcije, iako ne u novije vrijeme; zaustavili su se prije otprilike milijardu i pol godina. Zanimljivo je da su inače vrlo opasni nusprodukti nuklearnih reakcija ostali zarobljeni u reaktoru Oklo, umjesto da se šire i kontaminiraju okolno tlo i podzemne vode.
Prije nego što krenete kopati okolo za prirodnim nuklearnim reaktorom u svom dvorištu, možda biste željeli znati da današnji uvjeti na Zemlji onemogućuju prirodnu reakciju. Razine obogaćenih izotopa potrebnih za pokretanje lančane reakcije pale su ispod razine na kojoj bi lančana reakcija mogla započeti spontano, zbog čega je obogaćivanje urana tako velika industrija u zemljama koje koriste nuklearnu energiju.