Puno ime Nicolasa Sarkozyja je Nicolas Paul Stéphane Sarközy de Nagy-Bocsa. Dana 16. svibnja 2007. postao je prvo dijete imigranta koji je postao predsjednik Francuske. Prije nego što je postao predsjednik, Sarkozy je obnašao niz visokih dužnosti u francuskom javnom životu. Možda najznačajnije, dvaput je obnašao dužnosti ministra unutarnjih poslova (2002. – 2004. i 2005. – 2007.), ministra financija (2004.), ministra proračuna (1993. – 1994.), predsjednika Općeg vijeća Hauts-de-Seinea odjela (2004. – 2007.), te gradonačelnik Neuilly-sur-Seinea (1983. – 2007.). Počevši od 2004. Sarkozy je također bio na čelu stranke Unije za narodni pokret (UMP), stranke desnog centra.
Rođen 28. siječnja 1955., Nicolas Sarkozy je odrastao u 17. pariškom okrugu i Neuilly-sur-Seineu, bogatom području zapadno od Pariza smještenom u regiji Île-de-France. Iako njegova obitelj ima židovske korijene, on i njegova dva brata kršteni su katolicima. Sposobna. ako ne i briljantan student, Sarkozy je diplomirao 1973. i upisao se iste godine na Université Paris X Nanterre. Ovdje je magistrirao privatno pravo, a potom je položio pravosudne ispite i postao odvjetnik 1981.
Prvi položaj Nicolasa Sarkozyja na javnoj dužnosti došao je kada je u dobi od dvadeset osam godina izabran za gradonačelnika svog rodnog grada Neuilly-sur-Seinea, bogatog pariškog predgrađa. Njegov gradonačelnički mandat najviše se pamti po tome što se bavio epizodom ‘Ljudska bomba’ iz 1993. u lokalnom dječjem vrtiću. Sarkozy je osobno pregovarao s čovjekom koji je uzeo djecu kao taoce u lokalnoj školi. Kasnije je muškarca ubila policija, a djeca su puštena. Iste godine Sarkozy je preuzeo svoje prve uloge pravog javnog značaja. U to je vrijeme postao i ministar proračuna i glasnogovornik premijera. U tom razdoblju smatran je štićenikom i političkim nasljednikom Jacquesa Chiraca, francuskog predsjednika.
Na općim izborima 1995. Sarkozy je izazvao političku pomutnju kada se udaljio od Chiraca kako bi podržao Balladura, premijera čiji je glasnogovornik bio. Kada je Chirac pobijedio na izborima, Sarkozy se našao na periferiji moći. Međutim, nakon ponovnog izbora 2002. Chirac je imenovao Sarkozyja najprije na mjesto ministra unutarnjih poslova u Raffarinovoj vladi, a zatim 2004. godine za ministra financija. Iste godine Sarkozy je signalizirao svoju namjeru da se kandidira za predsjednika 2007. ulaskom i pobjedom u utrci za čelnika UMP-a, spletom okolnosti koje su značile da je njegova pozicija ministra financija bila neodrživa pa je podnio ostavku iz vlade. Međutim, ponovno je postavljen kao ministar unutarnjih poslova u kabinetu Dominiquea de Villepina 2005. godine.
Dana 14. siječnja 2007. Unija za narodni pokret (UMP) izabrala je Sarkozyja za svog kandidata za izbore te godine. Pobijedio je u prvom krugu općih izbora s 31.18% glasova, a u drugom krugu osvojio je 53% glasova, u usporedbi s 48% za njegovu socijalističku suparnicu Segolene Royal. Dana 16. svibnja 2007. Nicolas Sarkozy postao je šesti predsjednik Francuske Pete republike u Elizejskoj palači.