Tvar koja je dijamagnetna odbija magnetsko polje, a taj se kvantnomehanički učinak javlja u svim materijalima, ovisno o jačini magnetskog polja. Fizičar Andre Geim je to dokazao 1997. godine kada je njegovo istraživanje dovelo do demonstracije dijamagnetske levitacije vode i, što je još zabavnije, levitacije žive žabe. Budući da je voda pretežno dijamagnetna, Geim je mogao levitirati kapljice vode koristeći vrlo jako magnetsko polje, obično u rasponu od 16 tesla. Dalje je pokazao univerzalnost ovog rezultata, levitirajući različite žive životinje, uključujući skakavca i miša.
To je ptica, to je avion, to je žaba koja levitira:
Geim je dobio Ig Nobelovu nagradu za fiziku 2000. za svoja dijagnostička istraživanja – uključujući plutajuću žabu, koja nije bila ozlijeđena. “Po mom iskustvu, ako ljudi nemaju smisla za humor, obično nisu ni dobri znanstvenici”, rekao je. Geim će kasnije dobiti Nobelovu nagradu za fiziku 2010. za svoje istraživanje grafena.
Slika leteće žabe obišla je nakon što su se fotografije pojavile u izdanju Physics Worlda iz travnja 1997. godine. Mnogi su pretpostavili da je to bila prvoaprilska šala.
Prije Geimovog istraživanja, mnogi su vjerovali da magnetizam vode, milijarde puta slabiji od željeza, nije dovoljno jak da se suprotstavi gravitaciji.