Podrijetlo pojma “Treći svijet” nije imalo nikakve veze s ekonomskim razvojem nacije, ili nedostatkom istog. Prvi ga je 1952. godine upotrijebio francuski demograf Alfred Sauvy. U to vrijeme nije postojao analogni Prvi ili Drugi svijet, a on je skovao izraz kako bi ga preslikao na “stanja” na koja su povjesničari dijelili društvene klase. Prvi stalež je bio Crkva i kralj (monarh, koji je vladao po božanskom pravu, bio je klasificiran kao vjerski autoritet), drugi stalež bilo je plemstvo, a treći stalež, otprilike, bili su svi ostali, od zemaljskih peona do bogati trgovac/trgovci. Izraz “četvrta vlast” koji se odnosi na tisak nije dobio opću upotrebu sve do 19. stoljeća.
Kada je Sauvy prvi put upotrijebio izraz “Treći svijet”, povjesničari, sociolozi i demografi općenito su mislili da je svijet podijeljen na “zapad” i “sovjetski blok”, ili otprilike, na razvijene nacije Europe i zapadne hemisfere, i Sovjetski Savez i te zemlje u njihovoj hegemoniji ili sferi ili utjecaju.
Sauvy je istaknuo da postoji niz nacija koje nisu spadale ni u jednu od ovih kategorija, koje su imale svoje vlastite planove i potrebe, i poput Trećeg staleža u srednjem vijeku, trebale su doći na svoje. S vremenom je Prvi svijet počeo značiti razvijene nacije Zapada, a Drugi svijet se rjeđe koristi za označavanje takozvanog “komunističkog bloka”, koji se sada gotovo u potpunosti ne koristi od raspada Sovjetskog Saveza.
Kao što se dogodilo, mnoge su nacije u Sauvyjevom trećem svijetu također bile manje ekonomski razvijene nacije. Kao rezultat toga, s vremenom se izraz općenito počeo odnositi na siromašnije dijelove svijeta, bez društvene, industrijske ili tehnološke infrastrukture koja bi podržala viši životni standard ljudi koji su tamo živjeli. “Drugi svijet” sada se ponekad odnosi na nacije s ekonomijama u razvoju, kao što je Vijetnam, ali njegova inherentna dvosmislenost čini ga neugodnim.
Danas se neki ljudi protive terminu koji se primjenjuje na naciju, tvrdeći da ima prizvuk kolonijalizma i paternalizma, “bremena bijelca” Kiplingove pjesme. “Manje ekonomski razvijene zemlje” često je preferirani izraz, ili optimističnije, zemlje u razvoju. Sve to implicira da je “razvoj” ekonomski, industrijski i/ili tehnološki – intelektualni, duhovni ili društveni razvoj nacije ostaje neopterećen terminologijom.