Prašume su šume s velikom količinom oborina, zbog čega imaju vrlo različite karakteristike od ostalih šuma, kao što su crnogorične šume. Prašume se različito definiraju kao one koje imaju prosječnu godišnju količinu padalina veću od 1750 mm i 2000 mm (68 inča do 78 inča). Postoje dvije vrste prašuma: umjerene kišne šume, koje se u malim količinama nalaze na obalama svih kontinenata osim Afrike i Antarktika, i tropske prašume, poput amazonske prašume u Južnoj Americi, koje posjeduju brojnu jedinstvenu floru i faunu sinonim za izraz “prašuma”.
Tropske prašume se mogu naći u Južnoj Americi (Amazonska prašuma), Africi (Afrička prašuma) i Jugoistočnoj Aziji (prašuma Jugoistočne Azije), Madagaskaru, i to je sve. Prije samo nekoliko stotina godina, tropske prašume pokrivale su 12% površine kontinenata, ali danas se taj broj smanjio na manje od 6%, kako zbog krčenja šuma uzrokovanog ljudskim djelovanjem, tako i zbog puzanja pustinje Sahare prema jugu u Afriku. Prašuma. Većina svjetskih prašuma nalazi se unutar 20 stupnjeva od ekvatora, gdje je najtoplije, a često i najvlažnije.
Iako svjetske prašume čine samo 6% površine, one sadrže dvije trećine biljne i životinjske bioraznolikosti na planetu. Nazivaju ih i “pluća Zemlje”, iako je to netočno, jer prašume zapravo ne proizvode više kisika nego što unose. Prašume su prekrivene zimzelenim širokolisnim drvećem, od kojih su neka visoka i do 80 m (260 stopa).
Prašumski biom ima slojevitu strukturu. Na vrhu je sloj koji se pojavljuje, gdje se najviša stabla probijaju kroz krošnje ispod. Emergentni sloj je obično između 45 m (150 ft) i 55 m (180 ft) visok, iako će povremeno određena vrlo visoka stabla stršiti 80 m (260 ft) iznad tla. Emergentni sloj naseljavaju orlovi, leptiri, šišmiši i određeni majmuni. Ovdje biljke moraju biti otporne na jake vjetrove i visoke temperature.
Ispod emergentnog sloja je poznata krošnja, područje najveće biološke raznolikosti u prašumi i na samoj Zemlji. Smatra se da oko 40% svih biljnih vrsta i više od polovice svih vrsta kukaca na Zemlji živi u krošnjama, što su znanstvenici počeli istraživati tek 1980-ih. Nadstrešnica je 30 m (100 ft) do 40 m (130 ft) iznad tla. Ovdje je grana toliko velika da tvori više-manje kontinuirani list lišća na površinama od mnogo stotina tisuća četvornih milja.
U dnu prašume je šumsko tlo. Ovdje dopire malo svjetla, a hranjive tvari često ispiru kiša. Brojne bakterije brzo razgrađuju organski materijal, sprječavajući stvaranje humusa. Šumsko tlo ima nisku bioraznolikost u usporedbi s krošnjom iznad nje, ali ipak veću biološku raznolikost od bilo kojeg drugog staništa na planeti.