Neke svjetske religije imaju ograničenja u prehrani koja se pridržavaju njihovih sljedbenika kao dio njihove vjerske prakse. Većina ovih religioznih ograničenja u prehrani iznesena je u svetim knjigama religije, kao što su Biblija, Vede, Kur’an, Sutre i Tora. Ovisno o religiji, ograničenja u prehrani mogu biti prilično stroga, kao što je slučaj s džainistima, ili relativno jednostavna, u primjeru prezbiterijanaca. Brojni su razlozi da se uvedu vjerska ograničenja u prehrani, ali u većini slučajeva ograničenja se mogu zanemariti u hitnim slučajevima, kao što bi bio slučaj sa Židovom koji je nasukan na pustom otoku sa samo sendvičima sa šunkom za jelo. Bilo bi mu dopušteno jesti zabranjenu šunku, jer bi bilo bolje da umre od gladi.
Jedan od najčešćih razloga iza vjerskih ograničenja u prehrani je sigurnost hrane. Mnoge su religije utemeljene u vrućim klimama u eri mnogo prije hlađenja. Kao rezultat toga, neki imaju ograničenja u jedenju strvine, jer može biti pokvarena, ili poznato nestabilna riba poput školjki. Neke određene životinje su ograničene jer se vjeruje da imaju nečiste životne navike ili zato što im je potrebna velika energija za uzgoj. U nekim slučajevima, hrana je ograničena jer je domaća populacija alergična na nju. U tom smislu, ograničenja u prehrani štite sljedbenike religije, omogućujući im da rastu i množe se.
Druga osnova za vjerska ograničenja u prehrani su vjerska uvjerenja. Budisti i hindusi, na primjer, vjeruju da su dužni smanjiti patnju u svijetu. Iz tog razloga mnogi sljedbenici ovih religija pripadaju vegetarijanskim sektama, jer hrana životinjskog podrijetla često uključuje patnju. U drugim slučajevima, kao što je sveta krava u hinduizmu, određena biljka ili životinja je sveta ili sveta i ne smije se jesti.
Mnoga ograničenja u prehrani usko su povezana s postom. Brojne religije diljem svijeta prakticiraju post kao način povećanja duhovne čistoće i rasta. Osim toga, uči sljedbenike samovolji i pomaže im da se odupru iskušenju. U vrijeme nestašice hrane, praksa posta je također mogla pomoći da se život učini podnošljivijim, jer je post u ime Boga lakše podnijeti nego post zbog gladi ili siromaštva.
U nekim slučajevima, vjerska ograničenja u prehrani rješavaju specifične probleme, kao što je slučaj s proždrljivošću ili opojnim tvarima poput alkohola i kave. U tim slučajevima, prekomjerna konzumacija ovih proizvoda može biti opasna za nečije zdravlje ili društveno blagostanje. Kao rezultat toga, svećenici savjetuju umjerenost u konzumiranju ovih proizvoda kako bi osigurali da njihovi sljedbenici vode trijezan, produktivan život. Iako se neka od ovih vjerskih ograničenja u ishrani mogu činiti pretjeranima, kao što je potpuna zabrana alkohola za pobožne muslimane, imaju smisla kada se ispita kontekst odakle je religija nastala. U slučaju islama, zabrana dehidrirajućih supstanci ima smisla za sljedbenike vjere utemeljene u pustinjskom okruženju s ograničenom količinom vode.