Klamidija i mikoplazma su vrste mikroba koje mogu uzrokovati bolesti kod ljudi. Iako se skupina Chlamydia razlikuje od vrsta iz skupine Mycoplasma, one imaju slične karakteristike, koje proizlaze iz neobično slabe ili odsutne stanične stijenke, te stoga imaju tendenciju zaraziti ista područja i uzrokovati slične simptome. Različite vrste su dio obje skupine, a bolesti koje uzrokuju kreću se od spolno prenosivih infekcija do plućnih infekcija. Ponekad obje vrste mikroba mogu zaraziti jednu osobu u isto vrijeme.
Bakterijske vrste dijele se na rodove, koji sadrže vrste. Chlamydia je rod koji uključuje razne vrste kao što su C. trachomatis, C. pneumoniae i C. psittaci. Sve vrste u ovoj skupini nemaju staničnu stijenku, za razliku od većine drugih bakterijskih vrsta. To znači da moraju rasti unutar stanica drugog organizma kako bi se razmnožavali, budući da nemaju dovoljno strojeva da se sigurno razmnožavaju izvan druge stanice.
Vrste mikoplazme uključuju M. genitalium, M. pneumoniae i M. hominis. Ova skupina bakterija općenito ima stanične stijenke, ali može izgubiti svoje stanične stijenke u određenim fazama životnog vijeka bakterije i razviti sličnu strukturu kao vrste klamidije. I klamidija i mikoplazma se mogu identificirati u laboratoriju pomoću specifičnog testa bojenja nazvanog Giemsa mrlja, koji boji samo stanice bez stanične stijenke. Međutim, za razliku od klamidije, mikoplazma se veže na vanjsku stranu stanica zaražene osobe i ne raste unutar stanica.
Područja tijela koja i klamidija i mikoplazma mogu zaraziti uključuju genitalni trakt, pluća i mokraćni trakt. Infekcija u ženskom reproduktivnom traktu, vrste iz skupine Chlamydia i Mycoplasma također može uzrokovati pobačaje i mrtvorođenče. Klamidija također može uzrokovati infekcije oka, te infekcije srčanog tkiva, dok infekcija mikoplazmama može rezultirati neplodnošću.
U nekim slučajevima zaraze jednom od ovih bakterijskih vrsta, osoba nosi i klamidiju i mikoplazmu. Općenito, međutim, infekciju uzrokuje jedan ili drugi mikrob. Obično liječnik treba uzeti uzorke za laboratorijsku analizu kako bi otkrio koja od dvije, ako ne neka druga vrsta bakterija, uzrokuje infekciju, budući da su simptomi za različite bolesti obično prilično slični. Liječenje klamidije i mikoplazme općenito uključuje tečaj antibiotika; azitromicin i eritromicin se mogu koristiti za liječenje oba.