Mentalna retardacija i IQ su povezani jer je za dijagnozu potreban ispodprosječni kvocijent inteligencije (IQ). Uz nizak IQ, dijagnoza mentalne retardacije (MR) uključuje smanjenu sposobnost funkcioniranja u svijetu i pojavu simptoma prije 18. godine. Pacijenti se mogu grupirati u različite klase MR na temelju njihovih IQ rezultata. Za određivanje kvocijenta inteligencije može se koristiti niz standardiziranih pregleda.
Dijagnoza mentalne retardacije zahtijeva ispunjavanje tri različita kriterija. Prvo, pojava simptoma narušenog kognitivnog funkcioniranja mora se razviti prije 18. godine života. Drugi uvjet je da pacijenti moraju imati ograničenja u svojim sposobnostima za normalan svakodnevni život. Imat će smanjeno adaptivno ponašanje, te će imati poteškoća u brizi o sebi i funkcioniranju u društvu. Konačni kriterij za dijagnosticiranje mentalne retardacije je da bolesnici imaju ispodprosječnu intelektualnu funkciju; često se kao granična točka koristi IQ rezultat manji ili jednak 70.
Smatra se da bolesnici s mentalnom retardacijom i IQ-om od 50-70 imaju blagu mentalnu retardaciju. Često im se ovo stanje ne dijagnosticira sve dok ne krenu u školu i od njih se traži da obavljaju intelektualne zadatke više razine. Uz podučavanje, ti pacijenti često mogu postići znanje i sposobnosti koje se obično povezuju s učenikom osnovne škole od trećeg do šestog razreda u SAD-u. Često mogu živjeti sami i zarađivati obavljajući jednostavne poslove.
Mentalna retardacija i IQ bodovi od približno 35-50 stavljaju pacijente u raspon umjerene težine. Ovi pacijenti često uspijevaju živjeti u grupnim domovima ili s skrbnicima. Jednostavne vještine poput brige za sebe i brige o osobnoj sigurnosti često se uspješno podučavaju.
Teška mentalna retardacija, koja obuhvaća pacijente s IQ-om u rasponu od 20-35, često sprječava pacijente da samostalno funkcioniraju. Iako neki s teškim MR-om mogu naučiti osnovne vještine kao što su pranje ili hranjenje, većina će zahtijevati dugotrajnu pomoćnu njegu. Obično razvijaju ograničene sposobnosti za komunikaciju sa svijetom oko sebe bilo verbalnim sredstvima ili znakovnim jezikom.
Pacijenti s mentalnom retardacijom i IQ-om manjim od 20 spadaju u kategoriju duboke MR. Ne mogu se brinuti sami za sebe i uvijek im je potreban pomni nadzor. Često se ti pacijenti identificiraju vrlo rano u životu. Srećom, samo oko 10% svih pacijenata s mentalnom retardacijom spada u klasu duboke težine.
Utvrđivanje ima li pojedinac ispodprosječne inteligencije često se utvrđuje uz pomoć IQ testiranja. Standardizirani pregledi kao što su Stanford-Binet Intelligence Scale®, Weschler Intelligence Scales for Children® i Kaufman Assessment Battery for Children daju numeričke vrijednosti za kvocijent inteligencije. Obično je IQ ljestvica postavljena tako da će osoba prosječne inteligencije zaraditi ocjenu 100, uz standardnu devijaciju postavljenu na 15 bodova. Pacijent koji dobije 70 je stoga dvije standardne devijacije ispod prosjeka i stoga je manje inteligentan od otprilike 98% svojih vršnjaka.