Elektrokardiografija je medicinska tehnika kojom se sitni električni impulsi, povezani s radom srčanog mišića, otkrivaju, bilježe i ispisuju tijekom vremena kako bi ih liječnici mogli interpretirati. To je najbolji način za otkrivanje, dijagnosticiranje i određivanje ozbiljnosti mnogih srčanih problema, koji uglavnom uključuju abnormalne srčane ritmove. Također je koristan za otkrivanje određenih vrsta srčanih oštećenja, šumova i problema s cirkulacijom.
Pojam elektrokardiografija potječe od tri grčke riječi koje se odnose na elektricitet, srce i pisanje. Ispis podataka dobivenih elektrokardiografijom naziva se elektrokardiogram i često se skraćuje kao EKG ili EKG. Mnogi liječnici i zdravstveni djelatnici preferiraju EKG jer pomaže spriječiti zabunu s drugom vrstom medicinskog procesa koji se naziva elektroencefalogram ili EEG.
Pacijent koji se ispituje elektrokardiografijom opremljen je brojnim kožnim elektrodama, senzorima koji mogu detektirati sitne električne impulse ljudskog tijela. Te se elektrode postavljaju na različitim točkama na tijelu, uglavnom na prsima, ali i na svakom zglobu i gležnju. Oni prenose električne impulse generirane radom srca i krvožilnog sustava natrag u središnju jedinicu koja interpretira podatke i ispisuje ih u kontinuiranom formatu u stvarnom vremenu na papiru. Mnogi strojevi također imaju digitalni zaslon i mogućnost snimanja.
Liječnik može proučiti podatke s EKG-a i koristiti ih za dijagnosticiranje i otkrivanje nepravilnih srčanih ritmova, određenih vrsta oštećenja srca i drugih problema s cirkulacijom. EKG je posebno koristan za dijagnosticiranje oštećenja uslijed infarkta miokarda, poznatih kao srčani udari. Pacijenti za koje se vjeruje da su doživjeli srčani udar ili im prijeti neposredan srčani udar gotovo uvijek se priključuju na aparat za elektrokardiografiju čim dođu pod liječničku skrb.
Liječnici se oslanjaju na elektrokardiografiju kako bi im dali mnogo informacija koje bi bile nedostupne bez operacije ili invazivnijih postupaka. Vješt kardiolog, odnosno liječnik specijaliziran za liječenje srčanih problema, može putem elektrokardiografije dobiti mnogo informacija o pacijentovom srcu i krvožilnom sustavu. Čak se i određene genetske abnormalnosti ili prisutnost nekih vrsta lijekova mogu otkriti putem EKG analize.
EKG se često koristi kao alat za praćenje pacijenata sa srčanim ili cirkulacijskim problemima, uz njegovu upotrebu kao dijagnostički alat. Nije neuobičajeno da ove vrste pacijenata budu spojeni na aparat za EKG tijekom duljeg razdoblja dok su pod njegom ili liječenjem za ove vrste problema. Alarmi se mogu programirati da upozore liječnike na potencijalne probleme koji se mogu pojaviti kod ovih pacijenata dok su povezani s jednim od ovih strojeva.