Prosopagnozija je medicinsko stanje koje karakterizira nemogućnost percepcije lica. Općenito je poznato kao “sljepoća lica” – odnosi se na nemogućnost pamćenja lica, čak i onih osoba s kojima ste upoznati. Studije o prosopagnoziji sugeriraju da do dva posto populacije može biti slijepo na lice, a ta bi procjena mogla biti još veća uz pomoć boljih alata za praćenje i dijagnostiku. Trenutačno ne postoji poznati lijek za prosopognoziju, iako osobe slijepe na lice mogu naučiti razne trikove kako bi im pomogli da se slažu u društvu.
Stanje je prvi put opisano i detaljno proučeno 1940-ih, iako je napomenuto mnogo ranije. U početku su psiholozi mislili da je stanje uzrokovano samo traumom dijela mozga koji tumači informacije o licu, no s vremenom su ljudi počeli sumnjati da bi to stanje mogle biti uzrokovane i genetskim mutacijama. Prosopagnozija dolazi u različitim stupnjevima, pri čemu neki pacijenti uopće ne mogu percipirati lica, dok drugi imaju neke vještine prepoznavanja lica, ili barem dovoljno da nauče lica poznatih ljudi.
Ljudima bez prosopagnozije može biti teško razumjeti ovo stanje. Osobe slijepe na lice savršeno su sposobne vidjeti lica, njihovom mozgu jednostavno nedostaju potrebni alati za njihovu obradu. Budući da se lica koriste kao identifikatori i za pružanje društvenih znakova, prosopagnozija može biti ozbiljan društveni hendikep za ljude koji pate od ovog stanja. Pojedinac s prosopangozijom možda neće prepoznati čak ni bliske prijatelje ili članove obitelji po licima, ili se mogu propustiti suptilni znakovi koji dolaze iz izraza lica.
Osoba sa sljepoćom lica sklona je korištenju drugih znakova za prikupljanje informacija o ljudima i njihovim identitetima. Hod, frizura, odjeća i glas uobičajeni su identifikatori koje slijepi koriste da bi otkrili tko su ljudi. Nagle promjene u nečijem stilu ili glasu mogu biti neugodne i mogu dovesti do promašenih identifikacija. U teškim slučajevima, na primjer, netko možda neće prepoznati svoje dijete u školi nakon presvlačenja, što može biti frustrirajuće, neugodno i potencijalno opasno.
Dijagnosticiranje prosopagnozije može biti teško, osobito u blagim slučajevima. Pacijent može pretpostaviti da svi vide lica i obrađuju informacije na isti način. Medicinski testovi se mogu koristiti za ispitivanje funkcije mozga i sugeriranje slučaja prosopognozije, a stanje se također dijagnosticira kroz razgovore s pacijentima. Uobičajene pritužbe slijepih na lice uključuju poteškoće u praćenju filmskih zapleta zbog nemogućnosti praćenja likova i uobičajenog osjećaja da ne mogu identificirati ljude, ponekad uzrokujući uvredu nenamjernom nepristojnošću kao što je propust da se pozdravi s prijateljem.