Psihodelično iskustvo je psihološki događaj u kojem se percepcija privremeno, ali dramatično mijenja. Ova promjena percepcije ima mnogo mogućih manifestacija, kao što su vizualne halucinacije i percipirano izobličenje vremena. Psihodelično iskustvo najčešće se povezuje s psihoaktivnim drogama kao što je dietilamid lizerginske kiseline (LSD), ali također može proizaći iz određenih aktivnosti bez droga, posebice seansi osjetne deprivacije. U rijetkim slučajevima, osobe usred psihodeličnog iskustva mogu biti prevladane osjećajem straha i užasa. Ovaj fenomen je poznat kao “loš trip”.
Vjeruje se da tvari i aktivnosti koje izazivaju psihodelična iskustva privremeno obustavljaju sklonost mozga da “filtrira” svjesnost. U normalnim okolnostima, ovaj filter ograničava percepcije koje dopiru do svijesti. Oni koji su prošli psihodeličko iskustvo izvještavaju da suspenzija ovog filtera rezultira dramatično proširenim osjećajem svjesnosti.
Ovaj osjećaj promijenjene svjesnosti može imati brojne oblike. Mnogi prijavljuju vizualne halucinacije, uključujući percepciju nevjerojatno živih boja i ponavljajućih geometrijskih uzoraka, kao i osjećaj da se nepokretni objekti kreću ili mijenjaju oblik. Neki ljudi doživljavaju senzornu zbrku poznatu kao sinestezija, osjećajući, na primjer, da mogu “vidjeti” glazbu. Također je uobičajeno izobličenje vremena – neki navode da se čini da jedno iskustvo može trajati mnogo godina – i slom osjećaja sebe, što rezultira osjećajem zajedništva sa svemirom.
Brojni lijekovi, prirodni i umjetni, mogu izazvati psihodeličan doživljaj. Prirodne psihodelične tvari uključuju meskalin, gljive psilocybe i ayahuasca čaj. Čak i kanabis ponekad može proizvesti blage psihodelične učinke kada se puši u velikim količinama. LSD je možda najpoznatiji psihodelik koji je napravio čovjek, iako druge sintetske droge poput metilendioksimetamfetamina (ekstazija) također mogu izazvati psihodelične događaje.
Također je zabilježeno da određene aktivnosti bez droga izazivaju psihodelična iskustva. Najčešći među njima je senzorna deprivacija, u kojoj je pojedinac smješten u prostor bez svjetla, zvučno izoliran kao što je spremnik ili mala komora. Budući da su osjetila privremeno odstranjena, neki sudionici osjetilne deprivacije izvještavaju o psihodeličnim događajima kao što su vizualne i slušne halucinacije.
U rijetkim slučajevima, psihodeličko iskustvo karakteriziraju intenzivni osjećaji straha, terora i panike. Ova pojava, ponekad poznata kao loš trip, nema jasno medicinsko objašnjenje, dajući element nepredvidljivosti uzimanja psihodeličnih droga. One koji dožive loše putovanje može prevladati strah da se nikada neće normalizirati. Također se mogu suočiti sa zastrašujućim vizualnim halucinacijama, kao što je percepcija da im je koža prekrivena kukcima. Oni u prisutnosti nekoga tko pati od lošeg puta trebali bi pokušati spriječiti oboljelog da naudi sebi ili onima oko sebe.