Ne postoji medicinski konsenzus, ali sve veći broj liječnika vjeruje da je moguće da se mali broj osoba oporavi od autizma. Studije pokazuju da se između 10 i 20 posto autistične djece vjerojatno može oporaviti od tog poremećaja, iako neki problemi, uključujući depresiju, anksioznost, fobije i poremećaj pažnje i hiperaktivnosti, mogu postojati. Pokazalo se da primijenjena bihevioralna analiza, intenzivna terapija koja se usredotočuje i ima za cilj ispravljanje problematičnog ponašanja, učinkovito potiče oporavak. Ona djeca koja započnu liječenje prije pete godine imaju najbolje šanse za oporavak od autizma.
Djeca s najvećim potencijalom za oporavak često spadaju u neformalnu kategoriju visokofunkcionalnog autizma. Općenito, smatra se da autistična osoba dobro funkcionira ako pokazuje tipično autistično ponašanje kao što je nesposobnost čitanja društvenih znakova ili sudjelovanja u razgovoru, ali može čitati, pisati, obavljati kućne poslove i pokazivati naklonost među ostalim pokazateljima. Visoko funkcionalnoj autističnoj djeci koja razviju sposobnost govora može se dijagnosticirati Aspergerov sindrom, a ne klasični autizam.
Djetetov kvocijent inteligencije ili IQ još je jedan mogući pokazatelj njegove ili njezine šanse za oporavak od autizma. IQ koji je iznad prosjeka može pomoći nekoj autističnoj djeci da kompenziraju i prevladaju problematično ponašanje. Nakon što se smatra da se dijete oporavilo, vjeruje se da superiorni kvocijent inteligencije pozitivno utječe na proces normalizacije.
Ključna komponenta oporavka od autizma može biti rana dijagnoza i terapijska intervencija, po mogućnosti prije pete godine. Pokazalo se da primijenjena analiza ponašanja ima povoljan učinak na autističnu djecu i može potaknuti oporavak od poremećaja. Ovaj intenzivan skup terapija može zahtijevati značajnu predanost vremena i resursa od strane autističnog djeteta i njegovih ili njezinih roditelja.
Primijenjena bihevioralna analiza ima za cilj poboljšati motoričke, socijalne, verbalne i vještine zaključivanja koje autistična djeca možda ne mogu naučiti sama ili iz svoje okoline. Najprije se promatraju djetetove aktivnosti i ponašanje s namjerom da se utvrdi što pokreće i jača problematično ponašanje. Ispravna ponašanja tada se postupno zamjenjuju i potiču putem sustava poticanja i nagrađivanja. Djeca često trebaju svakodnevno izlaganje primijenjenoj analizi ponašanja.
Rezultati istraživanja o mogućnosti oporavka od autizma potkrijepljeni su anegdotskim dokazima roditelja i bivših autističnih osoba. U nekim slučajevima djeca se dovoljno uspješno oporavljaju da se liječnici pitaju jesu li im u početku pogrešno postavljena dijagnoza. Oporavak od autizma nije isto što i liječenje poremećaja, ali mnogi pojedinci koji su prevladali svoje autistične simptome postali su potpuno funkcionalni i produktivni članovi društva.