Postoji mnogo različitih simptoma oštećenja mozga. Neki su uzrokovani nepovratnim oštećenjem mozga, dok drugi mogu biti kratkotrajni simptomi uzrokovani bolešću ili traumom mozga. Medicinski stručnjaci dijele ove simptome u četiri kategorije: bihevioralni/emocionalni, kognitivni, perceptivni i fizički.
Simptomi ponašanja i emocionalnog oštećenja mozga mogu uključivati širok raspon abnormalnih promjena ponašanja. To može uključivati nagle promjene raspoloženja i razdražljivost, nedostatak strpljenja te pojačane emocije i reakcije. Neki ljudi s emocionalnim i bihevioralnim oštećenjem mozga također mogu lako postati agresivni. Obično će ljudi koji pate od bihevioralnih simptoma oštećenja mozga poreći da se i oni osjećaju drugačije.
Kognitivni simptomi oštećenja mozga utječu na to kako osoba obrađuje i razumije svoju okolinu. Ovi simptomi oštećenja mozga mogu uključivati poteškoće u izražavanju misli, teško razumijevanje drugih ljudi i poteškoće s donošenjem odluka, osobito ako uključuju apstraktne koncepte. Također se može pojaviti raspon pažnje i gubitak pamćenja.
Simptomi perceptivnog oštećenja mozga mijenjaju način na koji osoba percipira stvari oko sebe i može promijeniti njihov okus, miris ili dodir. Neki ljudi mogu biti osjetljiviji na bol, dok drugi mogu postati manje osjetljivi. Nemogućnost određivanja vremena ili razumijevanja onoga što je oko osobe drugi su simptomi oštećenja percepcije.
Neki od najočitijih simptoma oštećenja mozga su oni fizički. Ovi simptomi mogu varirati u velikom rasponu i mogu uključivati ekstremni mentalni i fizički umor, napadaje i gubitke svijesti. Ostali simptomi fizičkog oštećenja mozga mogu uključivati glavobolje, paralizu ili napadaje.
Simptomi oštećenja mozga mogu se pojaviti brzo nakon ozljede glave ili traume mozga poput pada na glavu ili prometne nesreće. Drugi put se možda neće manifestirati nekoliko sati ili dana. Zbog ovog mogućeg kašnjenja u pojavi simptoma, većina liječnika i medicinskih stručnjaka preporučuje da ljudi potraže liječenje odmah nakon bilo kakve traume mozga samo da bi bili sigurni.
Liječnici obično mogu dijagnosticirati oštećenje mozga izvođenjem CT skeniranja, rendgenskih zraka i drugih slikovnih testova. Liječnik također može provesti refleksni ili kognitivni test kako bi vidio je li moždana aktivnost na bilo koji način pogođena. Ako je pronađeno oštećenje mozga, postoji nekoliko opcija. U nekim slučajevima može se izvesti operacija kako bi se smanjio pritisak na mozak, što može pomoći u ublažavanju simptoma oštećenja mozga ili u najmanju ruku ograničiti mogućnost pogoršanja. U slučajevima teškog, dugotrajnog oštećenja mozga koje je nepovratno, obično je potrebno liječenje koje će pomoći u uklanjanju oštećenja, kao što je govor ili fizikalna terapija.