Nekoliko različitih čimbenika može se smatrati uzrocima anksioznih poremećaja. Identificiranje temeljnih uzroka anksioznih poremećaja može pomoći liječnicima i terapeutima da identificiraju prikladne metode liječenja za svoje pacijente i pomognu im u smanjenju simptoma. Najčešći uzroci anksioznih poremećaja su genetika, promjene ili abnormalnosti u kemiji mozga, abnormalnosti ili poremećaji osobnosti te životne okolnosti.
Liječnici vjeruju da je kod nekih ljudi veća vjerojatnost da će razviti anksiozni poremećaj ako imaju obiteljsku povijest problema s anksioznošću. Nije poznato koja je točna genetska veza za anksiozne poremećaje, a ne postoji način da se utvrdi hoće li se kod osobe s obiteljskom poviješću ovih poremećaja razviti. Neki ljudi razviju anksiozne poremećaje vrlo rano u životu, dok drugi ne počnu osjećati simptome sve do odrasle dobi. Osobe koje imaju obiteljsku povijest anksioznih poremećaja, posebno u svojim užim obiteljima, trebale bi obratiti veliku pozornost na svoja psihička stanja i razgovarati sa svojim liječnicima ili stručnjacima za mentalno zdravlje ako razviju simptome koji upućuju na anksiozni poremećaj ili problem, kao što su stalna zabrinutost, poteškoće sa spavanjem, razdražljivost, poteškoće s koncentracijom, trajna napetost mišića i gastrointestinalni problemi bez drugog uzroka.
Smatra se da su promjene ili abnormalnosti u kemiji mozga jedan od najvećih uzroka anksioznih poremećaja. Liječnici ne znaju točne promjene u kemiji mozga odgovorne za trajni osjećaj tjeskobe i napade tjeskobe, ali mnogi pacijenti s dijagnozom ovih poremećaja dobro reagiraju na lijekove koji mijenjaju razine određenih kemikalija u mozgu. Najčešći lijekovi koji se koriste za anksiozne poremećaje uključuju antidepresive i benzodiazepine, koji mijenjaju razine neurotransmitera u mozgu.
Ljudi s dijagnosticiranim poremećajima osobnosti mogu imati veću vjerojatnost za razvoj anksioznih poremećaja. Neki liječnici i stručnjaci za mentalno zdravlje vjeruju da određene osobine osobnosti također mogu predisponirati pojedinca na anksiozne poremećaje. Na primjer, osoba s niskim samopouzdanjem može imati poteškoća u suočavanju sa stresom i drugim neugodnim situacijama, zbog čega je vjerojatnije da će razviti probleme s anksioznošću.
Podnošenje određenih okolnosti i životnih događaja može doprinijeti razvoju anksioznog poremećaja, osobito ako osoba ima druge čimbenike rizika. Osobe koje prolaze kroz vrlo stresne i teške situacije, poput žrtve obiteljskog nasilja, često imaju poteškoća u suočavanju sa svojim osjećajima i okolnostima, što se očituje kao anksioznost. Drugi vanjski utjecaji, kao što je korištenje određenih lijekova ili konzumacija visoke razine kofeina, također mogu doprinijeti anksioznim poremećajima i simptomima.