Bolnica koja je u stanju zbrinuti traumatske ozljede naziva se traumatski centar. Trauma se odnosi na ozljedu koja je po život opasna ili ozbiljna, na primjer udarac u glavu. Drugi primjeri traumatskih ozljeda uključuju prometne nesreće, ozbiljne padove i opekline. Centri za traumatologiju opremljeni su za rješavanje mnogih oblika teških ozljeda i opremljeni su raznim liječnicima specijaliziranima. Ove stvari su neophodne za spašavanje života kritično ozlijeđenih pacijenata.
Trauma centar može imati mnogo komponenti. Prvo, ima tim za traumatologiju na raspolaganju 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu. Ti stručnjaci moraju biti dostupni u svakom trenutku kako bi odgovorili na slučaj traume. Pacijenti koji su oživljeni i liječeni unutar prvog sata od ozljede imaju veću vjerojatnost da će preživjeti i manje je vjerojatno da će razviti komplikacije od onih koji nisu. Iz tog razloga, traumatski tim je imperativ za uspjeh traumatološkog centra.
Traumatološki centar imat će i multidisciplinarni tim koji će moći skrbiti za ozlijeđene pacijente. Ti se stručnjaci brinu o pacijentu nakon reanimacije i početnog liječenja. Među njima su medicinske sestre, liječnici i terapeuti raznih disciplina, farmaceuti, kao i kapelani. Operacijska sala traumatološkog centra također mora biti dostupna u svakom trenutku. Osim toga, mora imati i jedinicu intenzivne njege (ICU) kako bi se brinula o pacijentima.
Osim toga, traumatološki centar ima opremu korisnu za dijagnostiku i liječenje različitih vrsta trauma. Također mora imati registar trauma. Podaci u ovom registru koriste se za praćenje uzoraka trauma. Pruža informacije korisne za istraživanja i druge projekte. Osim toga, centar za traumu mora imati obrazovne programe usmjerene na prevenciju traume te mora biti uključen u razvoj i unapređenje državnih i regionalnih traumatskih sustava.
Postoje tri razine centara za traumu koji mogu imati više ili manje od gore opisanih kriterija. Te razine su prva, druga i treća razina. Razina jedan je najviša, najspecijaliziranija vrsta traumatološkog centra, a razina tri je najniža. Općenito, traumatski centri prve razine imaju sve gore navedene kriterije traumatskih centara. Centri druge razine su slični, ali zahtjevi za dežurne profesionalce mogu biti različiti. Centri treće razine mogu imati samo opremu za stabilizaciju, sredstva za hitnu reanimaciju i intenzivnu njegu.