Postoji velika zbrka kada je riječ o razlikama između Aspergerove bolesti i autizma. Čini se da čak i medicinski stručnjaci imaju poteškoća u određivanju jasne granice između ta dva stanja. Često se svodi na jednostavno kategoriziranje ljudi prema specifičnim osobinama koje pokazuju, kao što je način na koji koriste jezik. Međutim, postoje neki ljudi koji tvrde da su Aspergerov sindrom i autizam zapravo isto stanje i da bi oboje trebali potpasti pod naslov autizma.
Važno je razumjeti pervazivne razvojne poremećaje (PDD) kada pokušavate utvrditi razlike (ili njihov nedostatak) između Aspergerovog i autizma. PDD su neurobiolokalni poremećaji koji uključuju širok spektar stanja, uključujući Aspergerovu bolest i autizam. PDDS su obilježeni velikim kašnjenjem ili značajnim nedostatkom društvenih i jezičnih vještina. Osoba s PDD-om obično će imati problema u komunikaciji s drugima i razumijevanju jezika. Ljudi s ovim stanjima često zanemaruju ili ne razumiju izraze lica i možda neće uspostaviti kontakt očima kao što većina ljudi očekuje u društvenim situacijama.
Autizam je najpoznatije stanje klasificirano kao PDD. Autistični ljudi izgledaju kao i svi drugi. Njihovo je ponašanje drugačije, a djeluju povučeno i često se opiru promjenama. Sklone su izazivati napade bijesa, tresti se, mahati ili pomicati tijelom na neobične načine i smiju se ili plaču bez razloga.
Osobe s autizmom mogu se igrati na način koji se smatra čudnim i pokazuju opsesivnu privrženost određenim objektima. Mogu se ponašati kao da su gluhi, ignorirati verbalne znakove, ponavljati određene riječi iznova i iznova ili biti potpuno neverbalni. Kod onih koji su verbalni često je evidentan nedostatak sposobnosti da započnu razgovor.
Aspergerov sindrom se često smatra unutar spektra autizma. Osoba s Aspergerovom bolešću može pokazati čudne ili abnormalne verbalne komunikacijske vještine. Također može izbjegavati odnose s vršnjacima, nedostajati interesu za druge, ne vraćati emocionalne osjećaje, stvarati opsesivne privrženosti subjektima koji ga zanimaju i imati ponavljajuće ponašanje. Može pokazivati pokrete koji se ponavljaju, poput mahanja ili uvijanja. Zanimljivo je da ljudi s Aspergerovom bolešću općenito ne doživljavaju kašnjenja u jezičnom ili kognitivnom razvoju, a često su vrlo znatiželjni o svom okruženju.
Važno je napomenuti da svi ljudi s Aspergerovom bolešću i autizmom nemaju sposobnost normalnog funkcioniranja. Neki se smatraju vrlo funkcionalnim i sposobnima su brinuti se za sebe i komunicirati u društvu. Međutim, na te se ljude obično gleda kao na čudne ili ekscentrične jer još uvijek imaju ponašanja koja nisu u skladu s onim što većina ljudi smatra normalnim.
Budući da se Asperger i autizam smatraju toliko sličnima, neki ljudi povlače granicu između njih dvoje u razvoju jezika i društvenoj svijesti. Čini se da oni s Aspergerovim sindromom obično imaju normalniji jezični razvoj, iako mnogi još uvijek imaju poremećene jezične i komunikacijske vještine. Osobe s Aspergerovom bolešću također su više zainteresirane i svjesnije društvenih interakcija od onih s autizmom. Međutim, socijalne vještine moraju se podučavati, pa čak i prakticirati, jer one općenito nisu prirodne kod osoba s ovim sindromom.