Hipernatremija je rijedak, ali smrtonosni poremećaj sustava koji regulira razinu elektrolita u tjelesnim tekućinama. Postoje tri glavna uzroka hipernatremije, ali svaki od njih može biti potaknut na različite načine. Uzroci su nenadoknadivi gubitak vode, neadekvatna koncentracija mokraće i unos velike količine tekućine s visokim udjelom elektrolita. U svakom slučaju, koncentracija elektrolita u krvi raste do opasne razine, s mogućim posljedicama kao što su respiratorni problemi i oštećenje mozga.
Kada se iz tijela izgubi više vode nego što se može nadomjestiti, dolazi do visoke razine elektrolita u krvi, što dovodi do hipernatremije. Kada koncentracije elektrolita u krvi – posebice natrija – počnu rasti, najočitiji rezultat je žeđ. Većina ljudi lako može suzbiti žeđ pijući vodu, koja ispravlja neravnotežu natrija. Hipernatremija je stoga relativno rijetka, ali predstavlja rizik za ljude koji ne mogu dobiti vodu bez pomoći. Uzroci hipernatremije kategorizirani su kao hipovolemični, euvolemični i hipervolemični.
Hipovolemijski uzroci hipernatremije su oni koji su uzrokovani prekomjernim gubitkom vode ili neadekvatnim unosom vode. Najčešći uzrok svih slučajeva hipernatremije je neadekvatan unos vode. To se najčešće vidi kod osoba koje su tjelesno ili mentalno oštećene, a ne mogu piti vodu onoliko često koliko je potrebno. Prekomjerni gubitak vode drugi je hipovolemijski uzrok, a može biti posljedica teškog proljeva, jakog znojenja ili pretjerane upotrebe određenih vrsta diuretika.
Euvolemijski uzroci hipernatremije obično su posljedica dijabetesa insipidusa, također poznatog kao vodeni dijabetes. Diabetes insipidus je uzrokovan neispravnim radom hormona vazopresina, koji regulira izlučivanje vode bubrezima. U tim slučajevima hipernatremija je posljedica izlučivanja velikih količina razrijeđenog urina. To koncentrira preostale tjelesne tekućine i rezultira visokim razinama elektrolita u krvi.
Najrjeđi uzroci hipernatremije su oni koji su hipervolemične prirode. Ova vrsta hipernatremije najčešće je posljedica prekomjernog unosa hipertoničnih tekućina, tekućina koje sadrže veće koncentracije elektrolita od onih koje su prirodno prisutne u tijelu. Primjeri takvih tekućina uključuju morsku vodu i neka sportska pića.
Bez obzira na uzroke, hipernatremija rezultira simptomima kao što su slabost i letargija, razdražljivost i edem. Ti se simptomi razvijaju jer se tijelo brzo prilagođava većim koncentracijama elektrolita, a kao posljedica toga stanice uzimaju višak vode i počinju bubriti. Napadaji se mogu pojaviti kao posljedica otekline u mozgu, a ako se ne liječi učinkovito, stanje može napredovati u komu i smrt.