Dermatolozi ne znaju točan uzrok seboroičnog dermatitisa, ali mnogi od njih ukazuju na nekoliko čimbenika koji doprinose ovom stanju kože. Emocionalni stres, sezonska suhoća kože i prisutnost određenih gljivica u lojnim izlučevinama kože često se navode kao mogući uzroci seboroičnog dermatitisa. Neki bolesnici s ovim simptomima mogu biti osjetljiviji na izbijanje osipa od dermatitisa od drugih. Osobe sa seboroičnim dermatitisom često dobivaju konačnu dijagnozu tek nakon što liječnici isključe mogućnost drugih kožnih infekcija koje pokazuju slične simptome. Liječnici koji liječe osobe s kroničnim stanjima, poput Parkinsonove bolesti, ponekad izvještavaju da ti pacijenti mogu imati više slučajeva seboroičnog dermatitisa.
Uobičajeni simptomi seboroičnog dermatitisa uključuju svrbež, crvene i osjetljive mrlje na površini kože. Unatoč svrbežu, ove mrlje na koži također ponekad mogu imati masnu teksturu, osobito na dijelovima tijela koji inače nisu izloženi otvorenom zraku. Vlasište, pazusi, područja zglobova kuka i prepone posebno su sklona izbijanju seboroičnog dermatitisa. Iako se sam suh i hladan zimski zrak ne smatra definitivnim uzrokom seboroičnog dermatitisa, kod nekih osoba može pogoršati izbijanje osipa. Ljudi koji imaju epidemije uz povećanu razinu stresa često mogu upravljati svojim seboroičnim dermatitisom redovitim tehnikama za smanjenje anksioznosti.
Neki dermatolozi ukazuju na prisutnost gljivice zvane malassezia kao mogući uzrok seboroičnog dermatitisa. Kada se ovaj kvasac pomiješa s normalnim bakterijama u izlučevinama sebuma kože, može potencijalno dovesti do seboroičnog dermatitisa kod ljudi koji imaju postojeću osjetljivost na kvasac malassezia. Iako ova gljiva može biti uzročnik seboroičnog dermatitisa, medicinski istraživači obično ističu da se u kliničkim testovima ne širi s osobe na osobu kao druge vrste gljivičnih infekcija. Neki istraživači također sugeriraju da određene hormonske fluktuacije mogu biti dodatni uzrok seboroičnog dermatitisa.
Metode liječenja seboroičnog dermatitisa često uključuju primjenu lokalnih antifungalnih lijekova koji mogu smanjiti broj i težinu osipa. Pacijentima s mrljama dermatitisa na tjemenu obično se propisuju šamponi i regeneratori koji sadrže lijekove, poput ciklopiroksa ili ketokonazola. Neki pacijenti mogu imati alergije na te tvari, pa će većina dermatologa ove tretmane prepisati samo pacijentima koji su bili negativni na te osjetljivosti kože. Ovi liječnici također obično propisuju oralne lijekove, kao što je terbinafin, za neke teške slučajeve seboreičnog dermatitisa.