Posljednjih desetljeća raste zabrinutost da bi uporaba aluminijskih dezodoransa mogla uzrokovati Alzheimerovu bolest i rak dojke. Ove zabrinutosti uvelike su potaknute tijekom 1990-ih lančanim e-mailovima koji su upozoravali na opasnosti aluminija. Bez ikakve veće znanstvene studije koja bi poduprla takve tvrdnje, neki su rekli da su zabrinutosti malo više od izmišljenih glasina. Drugi, međutim, ostaju sumnjičavi da znanost jednostavno još nije razumjela kako tijelo reagira na ponovljene interakcije s aluminijem, te vjeruju da je potrebno provesti još testova prije nego što se donese presuda.
Aluminij pruža antiperspirantnu značajku u kojoj mnogi uživaju u njihovom dezodoransu. Sprječava znojenje pazuha tako što zapravo zatvara pore. Tako iz kože ne izlazi vlaga, što ne samo da sprječava znojenje nego i dodatno pomaže u smanjenju neželjenih mirisa. Zabrinutost o tome kako aluminij može negativno reagirati na tijelo stoga je dvojaka: postoje strahovi da zatvorene pore sprječavaju bijeg toksina koje tijelo treba da se znoji, i strah da bi aluminij apsorbiran u tijelu mogao uzrokovati štetu.
Zbog blizine pazuha dojci, neki strahuju da bi aluminijski dezodorans mogao biti uzrok raka dojke. Točnije, postoji zabrinutost da bi aluminij mogao zarobiti štetne tvari ispod kože u blizini dojke ili da bi se mogao apsorbirati u kožu i uzrokovati štetu. Međutim, do danas nije bilo studija koje bi pokazale takvu korelaciju. Čak i instituti posvećeni pronalaženju uzroka i lijekova za rak priznaju da nije uspostavljena nikakva veza između aluminijskog dezodoransa i raka. Studije su pokazale koncentracije aluminija u benignim cistama dojke, ali to se ne smatra dokazom da aluminij može uzrokovati rak dojke.
Korelacija između aluminijskog dezodoransa i Alzheimerove bolesti uvelike je ista kao i s rakom dojke. Iako su znanstvenici i liječnici pronašli velike količine aluminija u mozgu ljudi koji su bolovali od Alzheimerove bolesti, nema dokaza koji sugeriraju da je aluminij uzrok bolesti. Izvor zabrinutosti opet dolazi iz sumnje da tijelo apsorbira otrovne količine aluminija kroz pazuh.
Iako postoji zabrinutost da bi tijelo moglo apsorbirati opasne razine aluminija prilikom korištenja dezodoransa, stvarnost je da unosimo mnogo više aluminija u vodu, prerađenu hranu, antacide i druge proizvode. Aluminij je vrlo topiv, što znači da se od cijelog aluminija koji uđe u tijelo, vrlo malo se apsorbira. Ako bi aluminij bio izvor raka ili Alzheimerove bolesti, vjerojatno bi to bio iz nekog drugog izvora osim dezodoransa. Medicinska zajednica nipošto nije proglasila slučaj zatvorenim zbog zabrinutosti oko aluminijskih dezodoransa i štetnih bolesti, ali za sada postoji malo, ako ikakvih, značajnih dokaza koji ukazuju na potrebu za ozbiljnom uzbunom.