Postoje različite aktivnosti, programi i vježbe koje pomažu učenicima u prevladavanju problema s percepcijom i razumijevanjem koji često proizlaze iz disleksije. Korištenje fonike kao nastavne metode može znatno pomoći u razumijevanju pročitanog. Multisenzorne igre i zadaci mogu pomoći učeniku da njegova ili njezina osjetila rade zajedno, što je ključni čimbenik u prevladavanju disleksije. Instruktori mogu napraviti izmjene u pogledu rasporeda školskih i domaćih zadaća učenika kako bi se prilagodili izazovima disleksije. Emocionalna podrška i ohrabrenje također su važni u pomaganju učenicima s disleksijom da razumiju i nose se s tim stanjem.
Disleksija je teškoća u učenju koja može uvelike ometati sposobnost pojedinca da čita, piše i piše. Učenici s disleksijom mogu biti pogođeni u različitim stupnjevima i na različite načine, stoga je prvi savjet u suočavanju s tim stanjem identificirati njegovu prirodu i opseg. Na primjer, jedan bi učenik mogao imati poteškoća u povezivanju zvukova s napisanim slovima, dok bi drugi mogao imati poteškoća u razlikovanju samih glasova. Nakon što se identificiraju specifični simptomi, učitelji mogu osmisliti program koji cilja na specifična područja s kojima učenik ima najviše poteškoća.
Često učenici s disleksijom mijenjaju redoslijed slova i stoga imaju poteškoća s čitanjem riječi. Jedan od savjeta za rješavanje ovog problema je korištenje fonike kako bi se učeniku pomoglo da razlikuje glasove riječi bez obzira na to kako percipiraju sama slova. Koristeći zvučni pristup, učenik počinje povezivati i prepoznavati glasove riječi s određenim skupinama slova. To, pak, povećava njegovo ili njezino razumijevanje čitanja.
Slušanje knjiga na vrpci uz praćenje pisanog materijala također može pomoći učenicima s disleksijom da povežu riječi i skupine slova s određenim zvukovima. Slično, korištenje povezivanja slika s grupiranjem riječi može uvelike povećati učenikovo razumijevanje čitanja. Na primjer, ilustriranje riječi ili rečenica pomaže učenicima s disleksijom da povežu raspored slova i riječi s određenim konceptima i tako povećaju razumijevanje pročitanog.
Osnovni uzrok disleksije često uključuje nesposobnost vida, zvuka, govora i dodira da rade zajedno. Slijedom toga, razvijeno je nekoliko programa koji pomažu učenicima s disleksijom da steknu svoja osjetila i vještine koje rade u skladu. Ovi multisenzorni programi koriste igre i aktivnosti osmišljene tako da učenik istovremeno čuje, kaže, vidi i obavi određeni zadatak. Korištenje vježbi ove prirode omogućuje učeniku da trenira svoja osjetila za suradnju, što je ključni korak u suočavanju s disleksijom.
Kada se učeniku dijagnosticira disleksija, potrebno je uložiti sve napore kako bi se uskladili njegovi ili njezini obrazovni ciljevi. Učitelji bi trebali biti uključeni tako da su upoznati s posebnim poteškoćama učenika i da su spremni prilagoditi se rasporedu školskih ili domaćih zadaća. Na primjer, ako učenik ima poteškoća s čitanjem testa i pisanjem odgovora, učitelj bi mogao biti voljan provesti test usmeno. Slično, neki učenici s disleksijom mogu imati manje poteškoća s tipkanjem na tipkovnici nego s pisanjem rukom, a učitelj bi trebao biti voljan udovoljiti tom učeniku dopuštajući korištenje tipkovnice za važne zadatke i bilježenje. Kako se mnogi učenici koji imaju disleksiju lako umaraju zbog koncentracije i truda potrebnih za obavljanje određenih zadataka, učestale pauze i manji blokovi rada mogu uvelike pomoći učeniku u uspjehu.
Konačno, budući da disleksija može imati negativan utjecaj na samopouzdanje i samopoštovanje osobe, učenicima s disleksijom treba ponuditi stalnu pozitivnu podršku. Disleksija može učiniti da se čak i jednostavni zadaci čine neodoljivim i frustrirajućim, stoga je važno da se prema učenicima odnosi s poštovanjem, strpljenjem i ohrabrenjem. Disleksija je općenito doživotno stanje, ali uz odgovarajuće vodstvo i podršku, učenici mogu razviti samopouzdanje i vještine suočavanja potrebne za prevladavanje.