Psihološke studije povezuju samoozljeđivanje i ovisnost, otkrivajući da oni koji prakticiraju samoozljeđivanje mogu postati ovisni o prirodnim neurotransmiterima koji se proizvode u mozgu zvanim endorfini. Endorfini se stvaraju i oslobađaju kad god se netko samoozljeđuje rezanjem, modricama, ugrizom ili nekim drugim fizičkim samoozljeđivanjem, poput čupanja za kosu. Ovi neurotransmiteri pokreću opijatske receptore smještene u mozgu, uzrokujući da ti receptori proizvode pojačane osjećaje užitka, blagostanja i ukočenosti do boli. Psihijatri kažu da se ova prirodna razina ne razlikuje od onih koje proizvode narkotici, kao što su kokain, opijum i metamfetamin, koji također izazivaju ovisnosti. Nakon nekoliko epizoda samoozljeđivanja, studije sugeriraju da je moguće da osoba postane ovisna o nastaloj i snažnoj euforiji.
Želja da se nosi i preživi nadmoćna emocionalna bol često je mamac samoozljeđivanja i ovisnosti u drugim oblicima, bilo da se radi o drogama ili alkoholu. Osobe osjetljive na ovisnost o samoozljeđivanju mogu uključivati osobe koje pate od depresije, anksioznosti i bipolarnog poremećaja. Liječnici razlikuju rekreativno samoozljeđivanje i ovisnost o samoozljeđivanju, objašnjavajući da neki tinejdžeri mogu eksperimentirati sa samoozljeđivanjem kao odvažnom razonodom. Međutim, ovisnik o samoozljeđivanju je onaj koji postaje kompulzivno fiksiran na samoozljeđivanje i samoranjavanje ili postaje potpuno ovisan o samoozljeđivanju kako bi funkcionirao i upravljao svakodnevnim osjećajima.
Prikrivanje samoozljeđivanja i sklonosti ovisnosti je tipično, kažu liječnici, što otežava dijagnozu i liječenje. Oni koji sumnjaju da bi voljena osoba mogla biti ovisna o samoozljeđivanju, mogu odlučiti provjeriti ne samo zapešća, koja su obično ozlijeđena, već i trbuh, noge, gležnjeve i unutarnju stranu bedara. Neki ovisnici o samoozljeđivanju ciljaju i na genitalije. Osim svježih ili zacijeljenih ozljeda, još jedan znak ovisnosti o samoozljeđivanju je nakupljanje alata potrebnih za ozljeđivanje. Iako su oštrice britvice najtipičnije, studije pokazuju da žrtve mogu koristiti skupljene komade stakla, igle i kamenje s oštrim rubovima; čak i gumice često skupljaju ovisnici i koriste za stvaranje opeklina na koži.
Neki psihijatri navode da samoozljeđivanje i ovisnost o drogama ili alkoholu mogu biti povezani; ljudi koji imaju povijest kemijske ovisnosti mogli bi biti osjetljiviji na ovisnost o naletu endorfina uzrokovanom samoozljeđivanjem. Zapravo, neki pojedinci mogu zamijeniti narkotike samoozljeđivanjem kada pokušavaju detoksifikovati ili prekinuti ovisnost o drogama. Ne samo da praksa samoozljeđivanja može biti fizička ovisnost o kemijskim endorfinama, već može biti i psihološka ovisnost o ozljeđivanju kao načinu kontrole nad emocijama u okruženju u kojem se čini da je mnogo toga izvan kontrole žrtve. Liječenje ovisnosti o samoozljeđivanju uključuje recepte za antidepresive, grupnu ili individualnu terapiju i razne programe oporavka u 12 koraka.