Neulkusna dispepsija je izraz koji se koristi za opisivanje gastrointestinalne smetnje koja se ne može pripisati određenom uzroku. Pacijenti često pokazuju simptome vrlo slične onima koji pate od peptičkog ulkusa, ali kada im se pregleda želudac, ne može se pronaći ulkus, gastritis ili bilo koji drugi očiti fizički uzrok. Općenito je to najčešća vrsta dispepsije među onima s ponavljajućim epizodama.
Simptomi dispepsije bez čira mogu se prilično razlikovati, ali najčešći simptom je osjećaj nelagode ili boli u trbuhu. Žgaravica, nadutost, plinovi i mučnina također su relativno česti. Pacijenti ponekad mogu imati više koncentriranih simptoma neposredno nakon jela, a neki pojedinci imaju toliku nelagodu da mogu imati poteškoća s zadržavanjem hrane. Ljudi imaju tendenciju da imaju razdoblja u kojima su njihovi simptomi mirni, nakon čega slijede razdoblja u kojima mogu postati aktivni. U slučajevima kada je dispepsija posebno teška s čestim epizodama, ponekad može biti iscrpljujuća.
Liječnici su još uvijek općenito mistificirani oko svih točnih uzroka neulkusne dispepsije, ali većina misli da su različiti problemi odgovorni u različitim slučajevima. Jedan od čestih uzroka vjerojatno je infekcija klicom H. pylori, koja je vrlo čest uzrok peptičkih ulkusa. Neki pacijenti misle da im određena hrana uzrokuje probleme, a određene nuspojave lijeka također mogu biti faktor. U mnogim situacijama, dispepsija bez čira može se jednostavno pogrešno dijagnosticirati kao sindrom iritabilnog crijeva, koji može uzrokovati slične simptome u određenom broju slučajeva i nije uvijek lako razlikovati od drugih gastrointestinalnih bolesti.
Ako liječnik posumnja na dispepsiju bez čira, često će napraviti nekoliko testova kako bi isključili druge poremećaje prije nego što se dijagnoza potvrdi. To može uključivati krvne pretrage, rendgenske snimke ili ispitivanje probavnog trakta endoskopom kako bi se vidjelo ima li uočljivih problematičnih područja. Ako ne mogu pronaći određeni uzrok, dijagnosticirati će neulkusnu dispepsiju. Kada se postavi ova dijagnoza, mnogim pacijentima općenito lakne jer su možda bili zabrinuti da bi im se moglo dogoditi nešto ozbiljnije.
Mogućnosti liječenja često uključuju lijekove za smanjenje proizvodnje kiseline u želucu i poboljšanje cjelokupne probavne pravilnosti. Antibiotici se povremeno daju za pomoć kod bilo koje moguće infekcije H. pylori, a nekim pojedincima će možda trebati i lijekovi protiv mučnine kako bi se smanjila količina hrane. Ponekad ovi tretmani zapravo nisu lijek za dispepsiju koja nije ulkusna, ali budući da simptomi ionako obično dolaze i nestaju sami, olakšanje je često dovoljno za mnoge pacijente.