Prstenasta gušterača je urođena deformacija u kojoj dio organa postaje omotan oko dijela duodenuma, gornjeg vrata tankog crijeva. Ako gušterača potpuno začepi duodenum, stanje je vidljivo ubrzo nakon rođenja jer dojenče nije u stanju hraniti se. U većini slučajeva, međutim, crijevo je samo djelomično začepljeno, ako uopće, a prstenasta gušterača nije otkrivena tek neko vrijeme u odrasloj dobi. Stanje se obično liječi operacijom kako bi se zaobišlo duodenum i spojio želudac s donjim dijelom tankog crijeva.
Gušterača je normalno smještena uz duodenum, odmah ispod želuca. Problemi se javljaju ako glava gušterače formira prsten oko dvanaesnika umjesto da se naslanja na njega. Dojenčad koja su rođena prije vremena izložena je najvećem riziku od deformiteta, jer se glava i vrat gušterače možda nikada neće u potpunosti razviti. Uobičajeno je da beba ima i druge mane, poput nerazvijenog jednjaka ili Downovog sindroma. Dojenče koje ima prstenastu gušteraču možda neće moći probaviti mlijeko, zbog čega će redovito pljuvati.
Ako prstenasta gušterača ne okružuje u potpunosti duodenum, možda neće uzrokovati uočljive simptome u dojenačkoj dobi. Zapravo, prstenasta gušterača često ostaje nedijagnosticirana sve dok se ne otkrije tijekom liječničkog pregleda zbog nekog drugog stanja. Ako se simptomi pojave u odrasloj dobi, mogu uključivati mučninu, povraćanje, netoleranciju na hranu i stalan osjećaj sitosti. Pankreatitis, upala i oticanje gušterače, često izaziva takve simptome kod odraslih.
Liječnik može dijagnosticirati prstenastu gušteraču u dojenčadi ili odrasle osobe provodeći niz dijagnostičkih slikovnih testova. Ultrazvuk, x-zrake i kompjuterizirana tomografija koriste se za otkrivanje abnormalnosti i procjenu ozbiljnosti duodenalne opstrukcije. Nakon postavljanja dijagnoze, liječnik može uputiti pacijenta specijalistu interne medicine kako bi procijenio potrebu za operacijom.
Najčešći kirurški zahvat za liječenje prstenastog pankreasa naziva se duodenoduodenostomija. Tijekom zahvata, kirurg ubacuje malenu kameru u trbušnu šupljinu kako bi pregledao želudac i tanko crijevo. On ili ona napravi niz malih rezova u donjem dijelu trbuha i manipulira kirurškim alatima da odvoji želudac od dvanaesnika, zaobiđe dio koji je ograničen gušteračem i poveže ga sa sljedećim dijelom crijeva. Operacija ima visoku stopu uspješnosti, a većina dojenčadi i odraslih se potpuno oporavlja za nekoliko mjeseci.