Postoji niz kratkih, čvrstih ligamenata koji stabiliziraju osam kostiju zapešća, a ti se stabilizatori nazivaju ligamenti zapešća. Ovi ligamenti ne samo da međusobno povezuju kosti zapešća, već i spajaju zapešće s kostima radijusa i ulne u ruci te metakarpalnim kostima u prstima. Ligamenti zapešća kategorizirani su na nekoliko načina. Prvo se mogu smatrati unutarnjim ili vanjskim ligamentima zapešća. Također se mogu klasificirati kao volarne – na strani dlana – ili dorzalne – na stražnjoj strani šake i zapešća. Problemi s ligamentima zapešća mogu nastati zbog nekoliko vrsta ozljeda.
Ligamenti zapešća mogu razviti probleme zbog ponavljanih pokreta ili ozljeda tijekom jednog pokreta bacanja, udara, uvijanja ili nošenja težine. Jedan od najpoznatijih problema zapešća je sindrom karpalnog tunela, u kojem se stisne srednji živac, što uzrokuje bol, utrnulost ili slabost kada se koristi ruka. Iako obično zbog drugih uzroka, moguće je da poprečni karpalni ligament bude uključen u sindrom karpalnog tunela ako je zadebljao i suzio otvor za živac.
Budući da je sve u zapešću tako kompaktno i čvrsto povezano, sve kosti koje se pomaknu s mjesta mogu uzrokovati oštećenje ligamenata zapešća. To je slučaj ako je došlo do subluksacije ručnog zgloba, pri čemu je kost ručnog zgloba djelomično iščašena ili ako je došlo do potpunog iščašenja. Čak i kada se sve vrati na svoje mjesto, ligamentima će možda trebati vremena da zacijele.
Ono što se obično naziva “uganuće zgloba” zapravo se odnosi na istezanje ili kidanje – djelomično ili potpuno – jednog ili više ligamenata zapešća. Uganuća se mogu dijagnosticirati fizičkim pregledom, a ako se to smatra nedostatnim, artroskopijom, skeniranjem kostiju, CT skeniranjem, magnetskom rezonancom ili rendgenom. Uganuća su klasificirana prema stupnju. Stupanj 1 je situacija u kojoj postoji istezanje i/ili mikrosuze. Stupanj 2 odnosi se na djelomični puknuće ligamenta. Stupanj 3 je ozbiljan ili potpuni puknuće ligamenta.
Sprečavanje problema s ligamentima zapešća rijetko je moguće. Ako netko ima čimbenike rizika, kao što su loša ravnoteža i koordinacija, ograničena fleksibilnost i labavi zglobovi, moguće je riješiti ih kroz program fizikalne terapije. Poduzimanje odgovarajućih mjera opreza prilikom sudjelovanja u sportu, uključujući nošenje štitnika za zglobove za aktivnosti poput klizanja na liniji, također može pomoći u sprječavanju ozljeda. Većina ozljeda zgloba ne može se spriječiti.