Iako je iskustvo svake osobe pri učenju Alexanderove tehnike različito, postoji niz uobičajenih vježbi Alexanderove tehnike koje mogu koristiti različiti instruktori. Uglavnom se tehnika Alexandera fokusira na disanje, vokalizaciju i jednostavne pokrete koji se mogu prilagoditi kako bi se poboljšala kvaliteta života pacijenta ili performanse u određenim aktivnostima. Vježbe koje se koriste razvijaju se za svakog pacijenta pojedinačno.
Najčešća vježba Alexanderove tehnike počinje tako da pacijent leži licem prema gore u relativno neutralnom položaju. Noge su često ispružene, iako se u ovoj vježbi koljena mogu saviti ako njihovo ispružanje uzrokuje nelagodu. Ovaj položaj omogućuje osobi da provjeri tijelo i razvije svijest o dahu. Pacijent koji kod kuće prakticira Alexanderovu tehniku često će se vraćati ovoj vježbi kao načinu za ponovno povezivanje prije nego počne raditi na drugoj vještini.
Povijesno gledano, vježbe Alexanderove tehnike bile su u velikoj mjeri usredotočene na dah. Iako se primjena ove tehnike proširila daleko od njezine izvorne upotrebe kao tretmana za astmu, još uvijek se puno usredotočuje na disanje, budući da način na koji osoba diše utječe na gotovo svaki aspekt života te osobe. Rane lekcije Alexanderove tehnike često su usmjerene na preobuku osobe da diše na zdraviji način, čije su specifičnosti različite za svakog pacijenta.
Vježbe Alexanderove tehnike također obično uključuju vokalizaciju. Ove vježbe se fokusiraju na držanje i način na koji dah napušta tijelo dok pacijent govori. Uobičajene vokalne vježbe mogu uključivati vježbanje trajnih zvukova, projekciju i govor iz dijafragme. Ovisno o potrebama pacijenta, instruktor će razviti različite tehnike za vježbanje kako tijekom sesije tako i kod kuće.
Pacijente također često promatraju njihovi instruktori dok izvode različite radnje, od kojih su većina uobičajene, svakodnevne radnje, poput hodanja, sjedenja, stajanja ili prijelaza između njih. Ispitujući pokrete pacijenta, instruktor Alexander tehnike može ga usmjeriti prema prilagodbama koje ove uobičajene radnje čine fluidnijim ili manje bolnim. U većini slučajeva, instruktori koriste svoje ruke kako da opipaju pokrete pacijentovih mišića, tako i da upute pacijenta u promjene koje će poboljšati te radnje. Vježbe Alexanderove tehnike koje pomažu u preobuci pacijenata za izvođenje svake od ovih radnji na nov način razvijaju se i prakticiraju jedan na jedan s instruktorom.