Studije koje pokušavaju povezati rijetku defekaciju i rak debelog crijeva dosad su bile neuvjerljive. Neki su pokazali značajan rizik od kolorektalnog karcinoma kod onih s čestim ili dugotrajnim zatvorom, dok su drugi ukazali da oni koji najčešće vrše nuždu mogu biti pod povećanim rizikom. Potrebne su dodatne studije kako bi se utvrdilo postoji li veza ili obrazac između rijetke defekacije i raka debelog crijeva.
Primarna teorija onih koji vjeruju da kronični zatvor doprinosi kolorektalnom karcinomu je da povećano vrijeme tranzita otpada rezultira dodatnim toksinima koji se apsorbiraju u debelom crijevu. Ti otrovi mogu uključivati kancerogene materijale koji dolaze iz pesticida na hrani, sintetički proizvedenih aditiva u hrani i drugih izvora. Kako se fekalna tvar nalazi u debelom crijevu, voda se apsorbira iz njega i na kraju se otpadni materijali također mogu apsorbirati natrag u tijelo kako bi ih jetra i debelo crijevo ponovno procesuirali. Još uvijek nije utvrđeno jesu li ove teorije točne ili ne, iako su neke studije pokazale da oni koji imaju česte napade zatvora mogu imati povećan rizik od raka debelog crijeva.
Također nije utvrđeno bi li ikakva potencijalna veza između rijetke defekacije i raka debelog crijeva bila uzrokovana samim zatvorom ili drugim čimbenicima koji su uobičajeni među osobama s ovim stanjem. Oni koji se suočavaju s rakom debelog crijeva, osobito oni bez obiteljske anamneze, skloniji su jesti prerađenu hranu, imati prekomjernu tjelesnu težinu i ne piti dovoljno vode. Pokazalo se da vlakna, koja sprječavaju zatvor i održavaju nesmetano kretanje debelog crijeva, smanjuju rizik od raka debelog crijeva kod onih koji ih redovito konzumiraju.
Bilo je dodatnih studija koje pokazuju suprotne nalaze od gore spomenutih. Oni pokazuju da su oni koji su povremeno patili od zatvora imali nižu incidenciju rizika od raka debelog crijeva od onih koji su obavljali nuždu dva ili više puta dnevno. Dodatni testovi nisu pokazali povezanost između defekacije i rizika od raka.
Nekoliko čimbenika mora se uzeti u obzir prilikom određivanja rizika od razvoja raka debelog crijeva. Obiteljska anamneza igra važnu ulogu, budući da je stanje često nasljedno. Prehrana bogata mastima i jako obrađenom hranom također povećava rizik, kao i dehidracija. Ovi čimbenici u kombinaciji s dobi i cjelokupnim zdravljem mogu uvelike utjecati na rizik od razvoja raka bilo koje vrste.