Hidrofobija je anksiozni poremećaj karakteriziran ekstremnim strahom od utapanja. Panika je općenito toliko intenzivna da može imati štetan učinak na kvalitetu života osobe. Osobe s hidrofobijom ponekad mogu smatrati da je neugodno gledati veliku vodu ili bazen, a neke čak mogu uplašiti manje stvari, poput napunjene kade ili umivaonika. Osobe s hidrofobijom zapravo su u većoj opasnosti od utapanja od drugih ljudi koji ne znaju plivati, jer njihova panika može biti tako intenzivna kada se nađu pod vodom. Kada netko ima hidrofobiju, općenito je toliko svladana ekstremnošću svoje emocionalne reakcije da ima problema sa slušanjem racionalnih argumenata protiv straha.
Jedna od razlika između hidrofobije i običnog straha od vode je fizički element u reakciji. Osobe s hidrofobijom imaju prilično jak nalet adrenalina, što može uzrokovati nekoliko fizičkih reakcija, uključujući suha usta, znojenje i otežano disanje. Oni mogu osjetiti potrebu da zatvore oči kako bi izbjegli gledanje u vodu, a također im je teško razgovarati s drugim ljudima ili razumjeti što im netko govori.
Uzrok poremećaja je različit, ali obično se događa zbog nekog iskustva iz prošlosti, često onog koje se dogodilo tijekom djetinjstva. Čest primjer bi bio netko tko se umalo utopio ili pao u vodu kada je bio premlad da shvati što mu se događa. Ekstremna iskustva poput ovog mogu potencijalno uzrokovati da osoba stvara trajne veze o uzroku i posljedici, a te asocijacije mogu dovesti do iracionalnog ponašanja kasnije u životu.
Samo suočavanje s hidrofobijom može biti opasno zbog rizika od utapanja. Većina tretmana će na kraju uključivati potapanje pojedinca u vodu, a to će općenito zahtijevati nadzor. Odrasli s hidrofobijom obično ne traže liječenje — to je često istina za mnoge fobije, jer se oni koji pate toliko boje da čak i pomisao na liječenje može biti previše zastrašujuća da bi razmišljali. Roditelji često šalju svoju djecu na terapiju i zbog toga su najučinkovitije metode liječenja općenito osmišljene s djecom.
Najčešći pristup je postupno izlaganje osobe vodi dok joj se pomaže da se nosi s mentalnim okidačima koji stvaraju njegov strah. Pojedinci mogu početi s nečim poput saune ili kade i postupno napredovati do većih izvora vode, poput bazena i jezera. Terapeut će pokušati razviti dobru razinu udobnosti na svakom koraku prije nego što nastavi dalje. Koristeći ovu metodu, neki se ljudi u potpunosti mogu riješiti fobije, dok su drugi samo u stanju učiniti strah manje osakaćenim. Stope uspješnosti mogu se jako razlikovati jer intenzitet fobija može biti različit od osobe do osobe.