Posttraumatska epilepsija je stanje koje karakteriziraju napadaji koji se redovito javljaju nakon udara u glavu uzrokovanih padom, udarcem ili udarcem u lubanje. Prodor u lubanje mecima i drugim predmetima također može izazvati ovaj oblik epilepsije. Rizik za posttraumatsku epilepsiju posebno je visok ako je lubanja slomljena, teški potres mozga ili postoji intrakranijalni hematom, što je nakupljanje krvi unutar lubanje nakon rupture vene ili arterije. Žrtve koje dožive više od jednog dana amnezije ili nesvijesti zbog ozljede glave također su u opasnosti od epilepsije nakon ozljede.
Liječnici nastavljaju istraživati uzrok posttraumatske epilepsije; neke studije sugeriraju da je to povezano s oštećenjem slobodnih radikala uzrokovanim ozljedama mozga. Druge studije sugeriraju da genetika igra ulogu u razvoju ponavljajućih napadaja nakon traume. Budući da su napadaji konvulzije uzrokovane oštećenjem moždanog tkiva, svaki utjecaj koji uzrokuje depresiju u mekim tkivima mozga može stvoriti rizik za posttraumatsku epilepsiju. Isto tako, može i kirurško uklanjanje oštećenog moždanog tkiva nakon ozljede.
Računalni tomografski (CT) skenovi pomažu liječnicima odrediti težinu ozljede mozga i točno koje su se fizičke, biokemijske ili mehaničke promjene dogodile. Često je otežan dotok krvi u mozak ili dolazi do promjena u metabolizmu mozga. Ravnoteža u mozgu također može biti narušena ozljedom, stvarajući stres za simpatički ili parasimpatički živčani sustav i dovodeći žrtvu u rizik od posttraumatske epilepsije iskrivljavanjem moždanih signala. Liječnici mogu proučavati snimke mozga kako bi utvrdili jesu li vjerojatni posttraumatski napadaji i koji bi se kirurški zahvat ili liječenje trebali poduzeti.
Napadi koji su posljedica posttraumatske epilepsije mogu biti privremeni ili trajni. Neke žrtve ozljede mozga dožive trenutne napadaje, koji se javljaju u roku od nekoliko sati i ponavljaju se nekoliko dana ili tjedana. Drugi, međutim, mogu patiti od napadaja pet godina ili dulje.
Čak i ako napadaji ne počnu odmah, to ne znači da je žrtva pobjegla od posttraumatske epilepsije. Liječnici upozoravaju da neke osobe s latentnom posttraumatskom epilepsijom mogu proći dvije do 15 godina bez simptoma prije prve epizode napadaja povezanih s ozljedom. Malo je vjerojatno da će sami napadaji uzrokovati dodatnu ozljedu mozga, kažu istraživači.
Zaustavljanje napadaja moguće je liječničkom intervencijom. U nekim slučajevima, napadaji od posttraumatske epilepsije spontano prestaju sami od sebe. Iako ovaj oblik epilepsije može pogoditi svakoga, neki demografski podaci su posebno skloni, kao što su građevinski radnici i ratni veterani koji su pretrpjeli borbene ozljede mozga.