Moralna psihologija je područje proučavanja koje se bavi implikacijama psihologije i etike. Ovo područje se proučava i u psihologiji i u filozofiji, iako svako pristupa temi različitim metodama i iz različitih perspektiva. Psihologija se usredotočuje na načine na koje su se razvila moralna uvjerenja. U filozofiji se moralna psihologija obično odnosi na poglede na moralno rasuđivanje.
Psihologija proučava kako se formira moralno rasuđivanje i što stvari čini moralno ispravnima ili pogrešnim. Lawrence Kohlberg, američki psiholog, teoretizirao je da se razvoj moralnog razmišljanja osobe događa u više faza. Sudjelovao je u studijama koje su pokušavale utvrditi kako će različiti pojedinci odgovoriti na moralne dileme. Tijekom 1970-ih i psiholozi i filozofi kritizirali su Kohlbergovu teoriju. Drugi mu, međutim, pripisuju zasluge za uvođenje novog područja psihologije.
Kohlberg je teoretizirao da se predkonvencionalno moralno rasuđivanje, koje kontrolira moralne odluke, razvija tijekom djetinjstva. Te se odluke prvenstveno temelje na izbjegavanju kazne i postizanju zadovoljstva. Na izbore u ovoj fazi utjecat će fizički događaji koji uzrokuju zadovoljstvo ili bol.
Sljedeća faza zaključivanja, konvencionalno moralno rasuđivanje, postiže se tijekom adolescentskih godina. Odluke u ovoj dobi usmjerene su na odobrenje roditelja ili autoriteta. U odrasloj dobi dolazi do treće faze moralnog rasuđivanja, postkonvencionalnog moralnog rasuđivanja. Na ovoj razini pojedinac može biti sposoban donositi odluke na temelju standarda koje je procijenio bez obzira na društvene stavove.
U filozofiji, moralna psihologija teži upućivanju na pitanja morala. Oni se mogu doticati prirode “dobrog” života ili načina na koji bi ga osoba mogla postići. Rasprave o temama vezanim za moralnu psihologiju pojavile su se u književnosti još u Platonovoj Republici. Filozofija može preispitivati što inspirira ili motivira osobu na djelovanje, raspravljajući o tome mogu li se pojedinci uistinu upustiti u nesebične radnje, ili radije djelovati samo iz vlastitog interesa. Filozofi kao što su Jeremy Bentham, JS Mill i Friedrich Nietzsche sugerirali su da egoizam dominira.
Klasična filozofija, koja uključuje djela Platona i Aristotela, bila je usredotočena na ideje moralne psihologije. Ostao je u središtu filozofske aktivnosti sve do srednjeg vijeka. Međutim, ove teorije imaju manju ulogu u idejama moderne etike. U suvremenom svijetu, moralna psihologija mogla bi se koristiti za procjenu brojnih pitanja, uključujući politiku obrazovnih institucija u promicanju dobrog ponašanja ili obeshrabrivanje lošeg ponašanja. U filozofiji bi moralna psihologija mogla biti korisna u ispitivanju etičkih teorija.