Privilegija liječnik-pacijent je pravni izraz koji se povezuje s povjerljivošću liječnik-pacijent. U osnovi, ova privilegija znači da liječnici imaju pravo odbiti svjedočiti protiv svojih pacijenata na sudu. Postoje iznimke, a one se temelje na posebnim zakonima države ili zemlje. Ljudi se također mogu odreći ove privilegije kako bi liječnici mogli svjedočiti za njih na suđenjima.
Razdražljivi dr. House iz američkog Fox TV showa House često iznosi tvrdnju da “ljudi uvijek lažu”. Njegova je poanta da će pacijenti koji lažu svojim liječnicima uvijek izuzetno otežati liječenje i dijagnozu. Ako se osoba boji mogućih pravnih komplikacija zbog svoje iskrenosti, možda neće dati liječniku sve potrebne informacije kako bi se učinkovito odredio tijek liječenja. Kada se privilegija liječnik-pacijent proširi na liječnike, pacijenti mogu otkriti privatne ili osobne podatke, bez straha da će ti podaci biti otkriveni na sudu.
Postoji razmjer do kojeg može djelovati privilegija liječnik-pacijent. Pacijenti koji priznaju želju da naude sebi i/ili drugima daju liječniku pravo da obavijesti policiju, službu za mentalno zdravlje ili da osobu prisilno smjesti u mentalnu ustanovu. Privilegija nije potpuna i potpuna i mnoge zemlje donose zakone o tome kada se liječnici mogu pozvati da svjedoče protiv pacijenata ili informiraju druge ljude ili tijela u vezi s potencijalnom štetom za pacijenta ili druge.
Drugi slučaj kada bi privilegija liječnik-pacijent mogla biti poništena je kada zakoni neke zemlje zahtijevaju obvezno prijavljivanje određenih bolesti, kao što su one spolno prenosive. U tim slučajevima od liječnika se može zahtijevati da druge osobe s kojima je pacijent imao spolne odnose obavijesti o prisutnosti bolesti. Liječnik bi mogao biti u mogućnosti ispitati pacijenta i otkriti pacijentovu seksualnu povijest drugima kako bi pronašao potencijalnog nositelja bolesti. Državne zdravstvene agencije odlučuju kada je na ovaj način potrebno povrijediti povjerljivost liječnika i pacijenta. Pacijent koji to zna možda neće biti voljan raspravljati o seksualnoj povijesti ako nekoga štiti od zakonskih optužbi za silovanje (kao što je tinejdžerka koja štiti starijeg dečka) ili seksualnog ponašanja pacijenta koje bi se moglo smatrati kriminalnim.
U nekim državama liječnici mogu biti obvezni prijaviti ozljede poput pucnja, što opet stoji na putu povjerljivosti i povjerljivosti liječnika i pacijenta. Osoba koja je upucana dok je počinila kazneno djelo ne smije ići u bolnicu ako je svjesna da će incident biti prijavljen policiji. U prošlosti i sadašnjosti to je dovelo do toga da nekoliko liječnika liječi pacijente na vrlo povjerljivoj i nezakonitoj osnovi, iako je broj liječnika koji djeluju na ovaj način izrazito mali.
Neki ljudi tvrde da bi sva komunikacija između liječnika i pacijenta trebala biti privilegirana informacija, budući da iznimke od privilegije liječnik-pacijent i dalje znače da će neki pacijenti uskratiti vitalne informacije koje bi mogle biti potrebne za liječenje. Drugi tvrde da je liječnik dužan zaštititi pacijente, a također i svaku osobu kojoj bi pacijent mogao naštetiti. Neuspjeh u davanju odgovarajućeg upozorenja drugima u prošlom stoljeću doveo je do nekih istaknutih sudskih slučajeva u SAD-u, gdje su liječnici tuženi jer nisu upozorili ljude da pacijent predstavlja opasnost. To je u SAD-u dovelo do sadašnjeg tumačenja privilegija, gdje su liječnici obično obvezni prijaviti mogućnost da pacijent naškodi drugima, a mogu zanemariti povjerljivost liječnika i pacijenta kako bi to učinili.