U medicinskoj terminologiji, povišenje bazalne tjelesne temperature zbog virusne infekcije naziva se virusna groznica. Stvarni virus koji uzrokuje groznicu može se, ali i ne mora, identificirati. Virusna groznica može biti popraćena drugim znakovima i simptomima, kao što su curenje iz nosa, crvene oči, malaksalost, razdražljivost, bolovi u zglobovima i mišićima, povećani limfni čvorovi i osip na koži. Većinu vremena virusna groznica prolazi nakon tri do sedam dana i smatra se benignom i samoograničavajućom. Međutim, može uzrokovati komplikacije, osobito kod vrlo mladih, vrlo starih i imunokompromitiranih.
Prijenos određenog virusa obično se događa kada osoba udiše čestice u obliku aerosola, jede ili pije kontaminiranu hranu ili vodu ili je u izravnom kontaktu s drugom zaraženom osobom. Neki virusi se šire izravnom inokulacijom ili seksualnim kontaktom. Virusi mogu utjecati na određeni organ, a medicinski simptomi mogu se lokalizirati na tom organu. Na primjer, adenovirus i rinovirus utječu na gornje dišne puteve, uzrokujući infekciju gornjih dišnih puteva, dok rotavirus i norovirus utječu na gastrointestinalni trakt, uzrokujući gastroenteritis ili proljev. Nakon što se virus lokalno proširi, prenosi se u krv ili limfu i na kraju se bori imunološki sustav.
Virusna groznica nastaje jer aktivirani limfociti i makrofagi oslobađaju tvari poput prostaglandina, interleukina-1 (IL-1) i faktora tumorske nekroze (TNF). Groznica se javlja kada te tvari stimuliraju hipotalamus da vrati tjelesnu temperaturu na višu razinu. Paracetamol, aspirin i nesteroidni protuupalni lijekovi mogu smanjiti temperaturu jer sprječavaju sintezu prostaglandina.
Osim toga, virusna groznica igra važnu ulogu u ograničavanju virusne infekcije. Pretpostavlja se da se s povišenjem tjelesne temperature aktiviraju posebni proteini koji se nazivaju proteini toplinskog šoka (HSP) kako bi se pojačao odgovor limfocita na inficirani virus. Groznica između 38 do 39 stupnjeva Celzija (100.4 do 102.2 stupnja Fahrenheita) klasificira se kao groznica niskog stupnja, a između 39 do 40 stupnjeva Celzija (102.2 i 104 stupnja Fahrenheita) klasificira se kao groznica srednjeg stupnja. Visoka temperatura javlja se kada tjelesna temperatura prijeđe 40 stupnjeva Celzija (104 stupnja Fahrenheita). Hiperpireksija se javlja kada tjelesna temperatura dosegne 42 stupnja Celzijusa (107.6 stupnjeva Fahrenheita) i više.
Virusna groznica može biti korisna, ali groznica klasificirana kao umjerena ili visoka je razlog za zabrinutost. Bolesniku treba poduzeti mjere za snižavanje temperature, poput uzimanja antipiretika i hladnih kupki. Konkretno, hiperpireksija se smatra hitnom medicinskom pomoći jer doseže granicu onoga što je kompatibilno sa životom.