Traheoezofagealna fistula je veza između jednjaka i dušnika. Ove dvije strukture obično nisu povezane, a veza predstavlja vrlo ozbiljan medicinski problem. Ove fistule su obično kongenitalne, nastaju zbog greške koja se dogodila tijekom fetalnog razvoja, ali ponekad se mogu pojaviti i kasnije u životu, kao na primjer u obliku komplikacija kirurškog zahvata u ovoj regiji. Fistula se sanira kirurškim zahvatom u kojem se prekida veza i saniraju jednjak i dušnik.
Često se traheoezofagealna fistula pojavljuje sa stanjem koje se naziva atrezija. U atreziji gornji dio jednjaka završava vrećicom, umjesto da se spaja s donjim dijelom i želucem. Drugim riječima, osobe s atrezijom mogu jesti, ali im hrana ne ulazi u želudac. Kada se vrećica napuni, hrana se može izliti u dušnik kroz fistulu. Kada uđe u dušnik, može se vratiti u usta ili otjecati u pluća, što može izazvati komplikacije za pacijenta.
Bebe s atrezijom i/ili traheoezofagealnom fistulom imaju neke klasične simptome. Imaju poteškoća s hranjenjem, često sline, mogu kašljati, gušiti se ili čak poplaviti dok pokušavaju jesti ili nakon jela. Pedijatar može dijagnosticirati traheoezofagealnu fistulu i preporučiti operaciju za ispravljanje problema. Ovisno o točnoj prirodi defekta, kirurg može izvesti dvije različite operacije za rješavanje atrezije i fistule. Kirurg može koristiti slikovne studije kako bi saznao više o situaciji i pružio roditeljima informacije o tome što mogu očekivati.
Imati traheoezofagealnu fistulu može biti vrlo opasno. Ako ljudi aspiriraju hranu kroz fistulu, mogu razviti upalu pluća. Aspiracija hrane također može uzrokovati gušenje i kašalj, te može ometati dišne putove, potencijalno dovodeći nekoga u opasnost. Traheoezofagealne fistule vrlo su popravljive kirurškim zahvatom i važno je liječiti se za udobnost i kvalitetu života, te spriječiti komplikacije kao što su pothranjenost i upala pluća.
Roditelji koji si ne mogu priuštiti operaciju za liječenje traheoezofagealne fistule mogu imati pristup pomoći kroz programe koji plaćaju operacije za rješavanje urođenih mana. Ove programe mogu voditi privatne grupe ili vladine agencije, a osmišljeni su kako bi pomogli roditeljima u brizi za djecu s takvim uvjetima pružajući im financijsku pomoć koja može pomoći u plaćanju operacije, konzultacija s liječnicima, smještaja tijekom liječenja i drugih potreba. Pedijatar može roditeljima dati informacije o programima koji bi mogli biti korisni.