Znakovi tetanusa uključuju ukočenost zglobova i mišića, grčeve mišića, poteškoće s gutanjem i otežano disanje. Tetanus je potencijalno smrtonosna bolest koja pogađa mišiće i živce. Bolest nije zarazna; ljudi se zaraze kada toksin proizveden bakterijama koji se nalazi u tlu uđe u tijelo kroz ranu, otvorenu ranu ili gutanje. Taj se toksin veže za živce povezane s mozgom ili leđnom moždinom, ulazi u mozak ili leđnu moždinu i mijenja živčane signale koji se prenose iz tih područja, posljedično izazivajući pustoš u živčanom sustavu i mišićima. Ne postoje fizikalni pregledi ili krvni testovi koji bi mogli otkriti bakterije ili toksine koji uzrokuju tetanus; poznavanje znakova tetanusa jedini je način za dijagnosticiranje infekcije.
Nakon izlaganja toksinu koji uzrokuje tetanus, znakovi tetanusa se manifestiraju unutar dva tjedna. Od svih simptoma tetanusa, ukočenost čeljusti, vrata, zglobova i mišića obično je na prvom mjestu. Zbog nemogućnosti mnogih oboljelih da otvore usta nakon zaraze tetanusom, bolest se naziva i “čeljust”. Kako infekcija napreduje, mišići na licu mogu se nehotice kontrahirati, što uzrokuje pojavu usiljenog osmijeha. Ukočenost u vratu i jednjaku može inhibirati gutanje.
Najprepoznatljiviji znakovi tetanusa su grčevi mišića. Komunikacija između mišića i mozga ili kralježnice postaje iskrivljena jer toksin i dalje ometa signale. Posljedično, mišići se počinju kontinuirano stezati, proces koji je uobičajeno poznat kao grčevi.
Iako se najprije grče mišići najbliži rani, kako vrijeme napreduje, zahvaćeni su i mišići leđa, vrata i trbuha. U ove mišićne skupine spadaju i mišići potrebni za disanje. Kada se dišni mišići grče, disanje postaje otežano i povećava se mogućnost smrti uslijed gušenja. Kao rezultat toga, pacijenti koji imaju problema s disanjem mogu biti prisiljeni koristiti aparate za disanje.
Ako se na vrijeme prepoznaju znakovi tetanusa, moguć je oporavak od infekcije. Oporavak obično traje četiri do šest tjedana. Liječenje tetanusa zahtijeva antibiotike za uništavanje bakterija i toksina povezanih s bolešću. Mogu se dati i drugi lijekovi za smanjenje mišićnih grčeva i vraćanje disanja.
Tetanus se može spriječiti pravilnim cijepljenjem. Većina oboljelih od tetanusa su starije osobe koje su postale punoljetne prije nego što su cijepljenje u djetinjstvu postalo uobičajeno i djeca u zemljama u razvoju koja nemaju pristup takvim cijepljenjima i žive u područjima s lošom higijenom. Znakovi tetanusa kod odraslih i tetanusa kod djece su slični, pa oni koji se brinu o starijim osobama ili dolaze u kontakt sa stanovnicima zemalja u razvoju ne moraju razlikovati dob pri prepoznavanju tetanusa.