Učinak pukog izlaganja fenomen je u psihologiji gdje ljudi preferiraju nešto ili nekoga što se čini poznatim. Što je nešto poznatije, subjektu će se činiti ugodnijim ili vjerodostojnijim. To ima niz zanimljivih posljedica za ljudsko ponašanje i igra važnu ulogu u razvoju reklamnih kampanja i drugih mjera namijenjenih pridobivanju povjerenja ili preferencija kupaca.
Istraživanja o učinku puke ekspozicije pokazuju da što su subjekti više izloženi nečemu, to će se ugodnije osjećati oko toga. Ponavljanje izlaganja može dovesti do situacije u kojoj će subjekt preferirati poznatu alternativu od nepoznate. Ovo vrijedi čak i ako je nepoznato zapravo bolji izbor. Potrošači, na primjer, često posežu za proizvodom robne marke na polici u trgovini iako je generički proizvod možda funkcionalno identičan i jeftiniji.
Svijest o učinku puke izloženosti može igrati važnu ulogu u razumijevanju ljudske privlačnosti i odnosa. Pacijent će se osjećati ugodnije s poznatim liječnikom, na primjer, i možda neće biti toliko prijemčiv za informacije i sugestije drugog liječnika, čak i uz uputu svog izvornog liječnika. Isto tako, kada ljudi postaju privučeni jedni drugima, izgled objekta njihove privlačnosti se više ocjenjuje ako tu osobu redovito viđaju. U školskim okruženjima djeca često nemaju povjerenja u učitelja i ne slušaju ga na početku semestra, a zatim ga zavole nakon mnogih zajedničkih sati jer je poznat.
Industrija oglašavanja itekako je svjesna uloge koju samo učinak izloženosti igra u preferenciji i odabiru proizvoda. Oglašivači koriste kampanje kako bi iznova izlagali potrošače svojim proizvodima kako bi izgledali poznati i ostali u svijesti potrošača. Iako se potrošač možda neće odlučiti kupiti proizvod na temelju određenog oglasa, stalno gledanje iste robne marke i proizvoda može utjecati na njezin izbor kada ode u trgovinu da nešto odabere. Učinak samo izloženosti također može objasniti zašto prodaja može pasti nakon što kupci puste novu ambalažu, zbog čega mnoge tvrtke oglašavaju promjenu pakiranja kako bi se potrošači upoznali s njom prije nego što se odluče za promjenu.
Ovaj fenomen igra važnu ulogu u ljudskoj spoznaji. Možda postoji niz razloga za sklonost mozga da preferira stvari koje zna i prepoznaje u odnosu na strance, a to bi mogla biti pozitivna prilagodba koja pomaže ljudima da obrađuju informacije i brzo donose odluke. Međutim, može biti i opasno. Na primjer, osoba koja putuje na posao može smatrati suputnicu koju vidi u vlaku kao vjerodostojnijeg od drugog slučajnog stranca, iako nema stvarne informacije na kojima bi to temeljila.