Preimplantacijski genetski probir je medicinski test na oplođenom embriju kako bi se provjerili znakovi genetskih poremećaja prije izvođenja implantacije. To omogućuje liječniku da izbjegne implantaciju embrija s teškim genetskim poremećajima. Ova se praksa počela razvijati kako su se tehnologija potpomognute oplodnje i genetika poboljšali, što je čini dostupnom mnogim parovima koji traže pomoć u trudnoći.
U najosnovnijem smislu, cilj genetskog pregleda prije implantacije je smanjiti rizike za par. Ako je vjerojatno da će genetski poremećaj uzrokovati pobačaj, liječnik ne želi implantirati embrij, jer će to izložiti majku rizicima trudnoće bez nagrade za bebu na kraju. Zabrinjavaju i teški genetski poremećaji koji su nespojivi sa životom; beba može živjeti samo nekoliko dana ili tjedana nakon rođenja, a roditelji možda neće htjeti proći kroz to.
Probir također može pomoći roditeljima da izbjegnu selektivni pobačaj, gdje odluče pobaciti nakon što dobiju fetalnu dijagnozu koja ukazuje na značajne buduće zdravstvene probleme. Obično se to događa kada fetus pokazuje znakove aneuploidije, abnormalnog broja kromosoma. Ovisno o uključenim kromosomima i o tome ima li beba previše ili premalo, to može rezultirati teškim genetskim poremećajima. U drugim slučajevima, dijete se može roditi s teškoćama za koje se roditelji ne osjećaju sposobnima.
U genetskom pregledu prije implantacije liječnici mogu provjeriti ima li aneuploidije, genetskih stanja za koja se zna da su problem u obiteljskoj povijesti para i specifičnih genetskih anomalija koje osoba može nositi. Cilj može biti spriječiti implantaciju embrija koji će imati genetsko stanje ili izbjeći rođenje djeteta koje će biti nositelj. Probir se također može koristiti za provjeru kompatibilnosti humanog leukocitnog antigena (HLA), kako bi se vidjelo može li beba dati donaciju matičnih stanica iz krvi pupkovine za drugog brata ili sestru.
Preimplantacijski genetski probir uključuje neka komplicirana bioetička pitanja. Bioetičari se općenito slažu oko sigurnosti korištenja testiranja za sprječavanje visokorizičnih trudnoća ili situacija u kojima liječnik implantira embrij za koji je malo vjerojatno da će sazrijeti. Podijeljeni su na teme kao što je korištenje genetskog probira za odabir spola ili za uklanjanje invaliditeta koji nisu nekompatibilni sa životom. Roditelji bi, na primjer, mogli odlučiti ne implantirati embrij s genima povezanim s gluhoćom. Neki zagovornici prava osoba s invaliditetom izražavaju zabrinutost da bi ova tehnologija mogla rezultirati eliminacijom nekih invaliditeta i smanjenjem ljudske raznolikosti.
Problemi bioetike navode većinu klinika da zamole svoje pacijente da dobiju savjetovanje prije provođenja genetskog probira prije implantacije, kako bi bili sigurni da razumiju postupak i da su dobro razmislili o posljedicama.