Glukagonom je rijetka vrsta tumora koji se formira u gušterači. Općenito maligni po sastavu, glukagonom ima povećani potencijal za metastaziranje u druge organe, odnosno jetru. Liječenje ovog ozbiljnog zdravstvenog stanja obično uključuje primjenu kemoterapije i, u nekim slučajevima, kirurški zahvat.
Glukagonomi nastaju abnormalnim razvojem stanica otočića unutar gušterače. Stanice otočića odgovorne su za proizvodnju i oslobađanje hormona gušterače, kao što su glukagon i inzulin. Nema poznatog uzroka abnormalnog razvoja stanica otočića koji dovodi do stvaranja glukagonoma. U prisutnosti ove vrste tumora, proizvodnja glukagona se povećava do te mjere da se previše hormona proizvodi i oslobađa u tijelo.
Osobe s ovom vrstom tumora gušterače mogu pokazivati i iskusiti različite znakove i simptome. Neki mogu razviti sporadične kožne osipove koji se manifestiraju kao lezije ili suhe, ljuskave mrlje koje zahvaćaju lice, torzo ili donje udove. Upala usne šupljine, učestalo mokrenje i pretjerana žeđ također mogu biti znakovi koji ukazuju na prisutnost ove vrste tumora gušterače. Pojedinci također mogu razviti netoleranciju na glukozu ili visok šećer u krvi, također poznat kao hiperglikemija. Dodatni simptomi mogu uključivati nenamjeran gubitak težine i proljev.
Postoji nekoliko dijagnostičkih testova koji se mogu provesti kako bi se potvrdila prisutnost glukagonoma; iako je važno napomenuti da je, u većini slučajeva, do trenutka kada se otkrije glukagonom, on je već metastazirao u jetru. Pojedinci se mogu podvrgnuti kompjuteriziranoj tomografiji (CT) abdomena kako bi se procijenilo stanje gušterače i okolnih organa u probavnom sustavu. Krvni testovi mogu se provesti za mjerenje razine glukagona i glukoze te za provjeru abnormalnosti ili markera koji ukazuju na prisutnost maligniteta. Dodatno, može se provesti test tolerancije glukoze kako bi se procijenilo kako tijelo pojedinca metabolizira šećer u krvi.
Liječenje glukagonoma obično uključuje korištenje kemoterapije za smanjenje tumora. Kemoterapija je oblik terapije lijekovima protiv raka koji se može primijeniti oralno ili intravenozno. Pojedinci koji se podvrgavaju kemoterapiji mogu imati nuspojave koje mogu uključivati umor, mučninu i povraćanje. U slučaju da glukagonom ne reagira na kemoterapiju, može se izvesti kirurški zahvat za uklanjanje tumora. Općenito, poželjno je kirurško uklanjanje abnormalnog rasta kako bi se spriječilo širenje raka i razvoj komplikacija.
Prognoza povezana s glukagonomom ovisi o veličini i sastavu tumora te o tome je li metastazirao ili ne. Šanse da će rast metastazirati prije otkrića relativno su visoke i mogu umanjiti uspjeh liječenja. Kada tumor ostane ograničen na gušteraču i uspješno se odstrani, petogodišnja stopa preživljavanja pojedinca značajno se povećava.