Nije u potpunosti shvaćeno što uzrokuje gomilanje, iako se smatra da ima neke veze s kemijskom neravnotežom u mozgu, slično kao i mnogi drugi poremećaji ličnosti i mentalni poremećaji. Oni koji gomilaju često imaju neobično snažnu emocionalnu privrženost svom posjedu. Ponekad to proizlazi iz gubitka, iz osjećaja praznine ili iz prošlih iskustava da nečega nemamo dovoljno. To može uzrokovati da osoba fanatično skuplja nove stvari kako bi popunila prazninu ili da odbije baciti stare stvari.
Primarni čimbenik koji uzrokuje gomilanje, prema većini teorija, je kemijska neravnoteža u mozgu. Svaka osoba ima određene kemikalije koje se oslobađaju kako bi stvorile određene reakcije u tijelu. Jedna kemikalija može reagirati na dobre stvari koje se dogode i stvoriti odgovor “dobro se osjećati”. Druge kemikalije, poput adrenalina, mogu doći kao odgovor na opasnost i uzrokovati promjene u tijelu kao što su strah, lupanje srca i povećan osjećaj budnosti. Te kemikalije imaju svrhu, kao što je stvaranje veze među ljudima ili omogućavanje bijega od opasnosti.
Nagomilavanje i drugi mentalni poremećaji nastaju kada se te kemikalije ispuštaju u neprikladno vrijeme ili u netočnim količinama. Na primjer, prosječna osoba može se osjećati pomalo tužno jer mora baciti dragocjeni predmet. Netko tko gomila stvari, međutim, osjećat će se nevjerojatno tjeskobno ili se može bojati da će se nešto loše dogoditi bez predmeta.
Iako su kemikalije dio problema koji uzrokuje gomilanje, postoje i drugi uzroci koje treba uzeti u obzir. Mnogi pojedinci imaju okidač koji uzrokuje pojavu tendencija gomilanja. Na primjer, netko tko je izgubio člana obitelji može početi opsesivno skupljati predmete koji ga podsjećaju na njegovu voljenu osobu. To mogu biti različite verzije omiljene životinje ili igračke osobe, kao što su plišani medvjedi ili porculanske lutke. Mnogi sakupljači imaju različite kolekcije specifičnih predmeta, zajedno s velikim količinama dodatnih nepovezanih predmeta.
Skupljači mogu, ali i ne moraju shvatiti da su njihove zbirke pretjerane. Čak i kada u njihovim domovima nema mjesta za hodanje, jelo ili spavanje, mnogi gomilači i dalje inzistiraju da nema problema. Drugi razumiju veličinu svog problema, ali se osjećaju bespomoćno da ga riješe.
Glavni tretman kompulzivnog gomilanja je kognitivno bihevioralna terapija (CBT). Nije dovoljno jednostavno ukloniti predmete iz posjeda gomilača, jer će on ili ona neminovno otići i kupiti još stvari da ih zamijeni. Mnogi oboljeli od ovog stanja osjećaju silnu tjeskobu pri pomisli da će izgubiti svoje stvari, a suočavanje s tom tjeskobom često je ključ za ozdravljenje.
Terapija može pomoći sakupljačima da se polako odreknu predmeta koji nemaju nikakvu vrijednost, poput starih novina ili smeća. Naposljetku, možda će biti spremni riješiti se vrijednijih predmeta tako što će ih donirati ili dati nekome bliskom. Konačno, nakon što se tjeskoba smanji postizanjem ovih manjih koraka, sakupljači bi mogli smanjiti svoje stvari na razumnu razinu.