Poremećaji u razvoju su stanja koja narušavaju djetetov tjelesni, socijalni i psihički razvoj i manifestiraju se prije 18. godine života. Široki spektar poremećaja klasificira se kao razvojne prirode i varira u težini i izraženosti. Liječenje razvojnog poremećaja često ovisi o prirodi, stupnju i manifestaciji oštećenja. Uz ranu intervenciju, prognoza za pojedinca s poremećajem u razvoju je povoljna uz odgovarajuću podršku, liječenje i terapiju.
Cjeloživotna kognitivna i fizička ograničenja koja narušavaju sposobnost pojedinca da funkcionira poznata su kao razvojne poteškoće i klasificiraju se kao razvojni poremećaj. Pojedinci kojima je dijagnosticiran oblik razvojnog poremećaja, kao što je Downov sindrom ili intelektualni invaliditet, mogu pokazivati poteškoće u funkcioniranju i treba im pomoć u vještinama samostalnog života, učenju, brizi o sebi i usmjeravanju. U slučajevima intelektualne teškoće, ranu dijagnozu teško je potvrditi osim ako nije prisutno sekundarno stanje, kao što je Downov sindrom.
Pervazivni razvojni poremećaji (PDD) su skupina poremećaja karakteriziranih oštećenjem više funkcija, uključujući komunikacijske i socijalizacijske vještine. Također poznati kao poremećaji iz autističnog spektra, ti poremećaji uključuju Aspergerov sindrom, autizam, Rettov sindrom i dezintegrativni poremećaj u djetinjstvu (CDD). Sposobnosti, ponašanja i sklonosti djece s PDD dijagnozom jednako su raznoliki kao i simptomi koji prate povezane poremećaje.
Početak simptoma za PDD općenito se javlja prije nego što dijete navrši tri godine. Roditelji mogu primijetiti da dijete ima poteškoća s jezikom, probleme u vezi sa svojom okolinom i interakcijom s njom te se ne prilagođava dobro promjenama. Djeca s pervazivnim razvojnim poremećajem također mogu pokazivati ponavljajuća ponašanja ili pokrete tijela. Neka djeca s PDD-om su neverbalna, dok druga mogu govoriti, ali posjeduju ograničen vokabular i govore kratkim frazama.
Dijagnoza PDD-a obično se postavlja ispitivanjem obiteljske anamneze i provođenjem fizičkog pregleda. Ne postoji jedinstven dijagnostički test koji bi definitivno potvrdio dijagnozu, niti postoji lijek za PDD. Liječenje ove klase poremećaja općenito uključuje uporabu lijekova i individualiziranu terapiju.
Slično PDD je još jedna klasa poremećaja, koja se nazivaju specifični razvojni poremećaji (SDD). Ovi poremećaji utječu na jedno područje djetetova razvoja. Podijeljeni u različite kategorije, specifični razvojni poremećaji utječu na govor i jezik, školastičke vještine i motoričke funkcije.
Poremećaji jezika povezani s SDD-om uključuju šepanje, mucanje i afazije, koje karakterizira gubitak ili oštećenje komunikacijskih vještina. Poremećaji učenja uključuju disleksiju, nesposobnost sricanja i čitanja, matematički invaliditet poznat kao diskalkulija i nedostatak pisanja poznat kao disgrafija. Osobe s oštećenjem motoričke funkcije povezane s SDD-om mogu pokazati nedostatak tjelesne koordinacije što je povezano s nekim aspektima razvojne dispraksije. Specifični razvojni poremećaji često se liječe fizioterapijom, radnom i logopedskom terapijom te individualiziranim podučavanjem i podučavanjem.