Koji su simptomi trovanja solju?

Kuhinjska sol nije samo uobičajeni začin, već sadrži i natrij, hranjivu tvar potrebnu ljudskom tijelu. Natrij pomaže mišićima i živcima da rade ispravno i osigurava da tijelo zadrži odgovarajuću količinu tekućine. Međutim, previše natrija je loše za tijelo i može čak dovesti do hipernatremije ili trovanja soli. Simptomi ove bolesti uključuju pretjeranu žeđ, promjenu mentalnog stanja i trzanje ili ukočenost mišića.

Obično sam unos natrija kod pojedinca neće biti dovoljan da izazove hipernatremiju, iako pacijenti koji primaju velike doze otopina, kao što je natrijev bikarbonat, mogu biti u opasnosti. Češće, stanje nastaje kada ljudi ili ne konzumiraju dovoljno vode ili gube prekomjerne količine tekućine zbog stanja uključujući dijabetes, teške opekline ili čak pretjerano povraćanje i proljev.

Pojačana žeđ često je početni simptom trovanja solju. Žeđ je potaknuta povećanjem razine natrija u tijelu. Mnogi pacijenti osjećaju pretjeranu žeđ samo nakratko ili je uopće ne osjećaju, a pacijenti koji već pate od promijenjenog mentalnog stanja rjeđe će pokazivati ​​ovaj simptom.

Ako se ovaj problem pojavi vrlo brzo ili je vrlo ozbiljan, nedostatak tekućine u tijelu može utjecati na mozak. U tim slučajevima, mozak se zapravo može smanjiti, često uzrokujući dovoljno napetosti na krvnim žilama u organu da puknu i iscure krv. Ove fizičke promjene mogu uzrokovati da pacijent postane razdražljiv, deliričan ili čak pasti u komu.

Ako su mišići lišeni tekućine, oni se također mogu smanjiti ili podvrgnuti drugim promjenama. To može uzrokovati njihovo nekontrolirano trzanje, što rezultira vidljivim tremorom. Pacijenti koji pate od hipernatremije također mogu primijetiti da njihovi mišići postaju vrlo kruti, što dovodi do nemogućnosti pravilnog pokretanja udova.

Mogućnosti liječenja trovanja soli mogu se razlikovati ovisno o pacijentu. Obično će pacijent primati intravenske tekućine i vodu na usta kako bi uspostavio pravilnu ravnotežu natrija i tekućine u tijelu. Ovaj tretman se obično završava unutar 48 sati, ali je važno da pacijent ne prima tekućinu prebrzo ili sporo. Medicinski stručnjak mora pažljivo procijeniti uzrok, trajanje i brzinu početka kako bi odredio točan vremenski okvir za završetak liječenja. Dijabetičari također mogu zahtijevati liječenje protuupalnim lijekovima i hormonima.