Audiogram je dijagram koji vizualno predstavlja nečiji sluh. Tabela se stvara provođenjem testa sluha u kojem se bilježe najtiši zvukovi koje netko može čuti. Kada se ti zvukovi nacrtaju, rezultat je audiogram. Audiogrami se mogu usporediti sa sličnim grafikonima drugih ljudi kako bi se saznalo više o nečijem sluhu i utvrdilo je li to uobičajeno za spol, raspon i opće zdravstveno stanje osobe. Također se mogu tumačiti kao samostalni dokumenti za identificiranje problematičnih područja u nečijem slušnom bijesu.
Audiogram ima dvije vrijednosti. Duž jedne osi, obično vodoravne, grafikon je označen frekvencijama od niske do visoke. Druga os grafikona dokumentira decibele, počevši od nula decibela na vrhu i krećući se prema dolje do mnogo glasnijih zvukova na dnu. Ako sve vrijednosti na audiogramu padnu iznad linije od 20 decibela, to znači da ispitanik ima normalan sluh i da može čuti zvukove unutar raspona ljudskog govora, zone na grafikonu poznate kao “banana govora”.
Audiogrami imaju dvije linije, jednu za lijevo uho i jednu za desno uho. Grafikon koristi različite simbole za iscrtavanje vrijednosti za različite uši. Važno je napomenuti da se testiranje koje se koristi za generiranje audiograma odvija u vrlo kontroliranom okruženju i da se nečija stvarna sposobnost sluha može razlikovati. Audiogrami također neće otkriti probleme sa slušnom obradom. Osoba s poremećajem slušne obrade može imati besprijekoran audiogram, ali i dalje ima poteškoća s razumijevanjem govornog jezika.
Jedan test koji se koristi za izradu audiograma je test sluha u kojem ispitanik nosi slušalice i puštaju se tonovi. Ispitanik signalizira kada može čuti ton, a administrator testa bilježi vrijednost. Ovaj test je test vodljivosti zraka, što znači da pokazuje koliko se zvukovi dobro provode kroz zrak u uhu. U testu koštane provodljivosti, senzor se postavlja na mastoidnu kost kako bi uhvatio vibracije koje se kreću kroz uho. Različiti rezultati ovih testova mogu dati naznake zašto netko ima gubitak sluha.
Općenito se preporuča da se djeca redovito pregledavaju na gubitak sluha, kao i osobe u profesijama koje ih izlažu glasnoj buci, kao što su građevinski radnici i glazbenici. Za zdrave odrasle osobe, testove sluha treba provoditi povremeno. Ponekad je gubitak sluha postupan i ljudi možda ne shvaćaju da imaju problema sa sluhom.