Smrt u dječjem krevetiću, također nazvana Sindrom iznenadne dojenčadi ili SIDS, pojam je koji opisuje smrt bebe koja se dogodi neočekivano bez ikakvog temeljnog uzroka. Kada beba umre od smrti u krevetiću, obdukcija ne otkriva nikakvu temeljnu bolest ili poremećaj koji bi mogao uzrokovati smrt. Iako nije moguće u potpunosti spriječiti SIDS, moguće je znatno smanjiti vjerojatnost razumijevanjem i eliminacijom uključenih čimbenika rizika.
SIDS je dugo bio tragična i misteriozna bolest, zbog potpunog odsustva bilo kakvog poznatog uzroka iznenadne smrti dojenčadi. Sindrom je povezan s uzrocima kao što su nedostatak vitamina C, oštećenje unutarnjeg uha i anemija. Najjači dokaz o temeljnom uzroku SIDS-a dolazi iz istraživanja beba koje su umrle na ovaj način. Studija je uspoređivala mozak dojenčadi koja su umrla od SIDS-a i dojenčadi koja su umrla od drugih uzroka.
Rezultati studije sugeriraju da bebe koje umru od SIDS-a imaju abnormalnost koja sprječava mozak da prima signale ako tijelu nedostaje kisik. Mozak beba koje umru od smrti u krevetiću ne koriste ispravno serotonin, moždanu kemikaliju koja regulira disanje i san, kao i raspoloženje i tjelesnu temperaturu. Zbog ove abnormalnosti, rizik od gušenja bebe je povećan kada je izložena čimbenicima rizika od sindroma smrti u dječjem krevetiću.
Razina ugljičnog dioksida u krvi može porasti tijekom spavanja iz više razloga. Normalna reakcija pojedinca u ovom slučaju je jednostavno se probuditi i promijeniti položaj kako bi olakšao disanje. Ovo je automatska reakcija za većinu ljudi. Međutim, kod beba koje umiru od smrti u krevetiću, ovaj refleks je poremećen.
Rizik od SIDS-a nije moguće u potpunosti eliminirati, niti je moguće identificirati je li beba u opasnosti zbog defekta serotonina. To znači da je važno svesti čimbenike rizika na najmanju moguću mjeru za sve bebe, osobito one mlađe od jedne godine. Postoji nekoliko jednostavnih načina na koje se rizik od smrti u dječjem krevetiću može svesti na minimum.
Jedan od najjednostavnijih i najučinkovitijih načina za smanjenje rizika je osigurati da beba uvijek spava na leđima, a ne na boku ili trbuhu. Ovaj položaj za spavanje osigurava da bebini dišni putovi ostaju otvoreni i pomaže u sprječavanju posteljine koja pokriva bebina usta i nos. Najbolji, čvrst, suh, čist madrac je najbolji, bez pukotina na podlozi ili ugiba koji bi mogli ugroziti dišne putove. Deke i plahte trebaju biti čvrsto navučene preko bebe kako se ne bi olabavile i prekrile njegovo lice. Osim toga, stručnjaci sugeriraju da beba uvijek treba spavati u svom krevetu, umjesto da spava s odraslom osobom, osobito kada odrasla osoba teško spava.
Rizik od SIDS-a također se smanjuje ako žena ne puši i ograničava izloženost pasivnom pušenju tijekom trudnoće. Osim toga, rizik se smanjuje ako se izlaganje bebe pasivnom pušenju svede na minimum. Neke studije sugeriraju da dojenje smanjuje rizike, a također je sugerirano da korištenje dude za spavanje smanjuje mogućnost iznenadne smrti dojenčadi.